<body>
ušljo <3


20.07.2014.

Dok si pored mene :)

Ko bi rekao da će ono dvoje klipana na kraju imati nešto ovako divno. Kažem ko bi rekao samo zbog toga što su svi mislili suprotno. Ali evo nas dvoje im već 4 godine i 2 mjeseca, iz dana u dan, pokazujemo koliko su pogriješili. Onako baš do koske, kako ti imaš običaj da kažeš. Istina, sve se mijenja i mnogo stvari se promijenilo. I mi smo se promijenili. Ne zato što smo mi to htjeli. Sa svakim problemom, rasla je i naša ljubav. Jedan se činio nepobjediv ali i njega smo se riješili. Sjetim se šta smo sve proživjeli te 2013. godine i pomislim da je to naša godina, definitivno. Ali odmah sljedećeg trenutka shvatim da su naše sve godine, baš sve, otkako si ti tu. Problemi se čine manji, lijepe stvari mnogo mnogo veće. Sve je lijepo, bez obzira na vrijeme i obaveze. I u tome je sva suština :) Činiš moj svijet takvim kakav jeste. Divan.
Sjećaš li se kada si mi prvi put svirao na gitari ? Gledala sam te tako iznenađeno sa nekim neopisivim osjećajem a onda si počeo da pjevaš. Par pjesama od Parnog Valjka kao jedna cjelina. Počelo je sa stihovima "A kada me dotakne, ja protrnem .. i Bogove i vragove zovem, ako mogu vrijeme da zaustave" .. "Ja nisam od jučer, imam dosta iza sebe al' nijedna prije, značila mi nije kao ti" .. "Pusti nek' traje, sve dok traje, dobro je. Ne obećavaj ništa, ja te ne tražim ništa, lijepo je i to je sve" a završilo sa "Jednom neko će doći, doći da ostane. Možda baš ja, ko to sada zna ? Ima još vremena"
I došao si da ostaneš. Drago mi je što si to baš ti :) Drago mi je što si te zadnje stihove zamijenio sa "Probudi me strah ne bih da te izgubim, samo ne znam kakve veze imaju godine sa tim, idem dalje ja sa tobom zajedno, dok je tebe ništa drugo nije potrebno."

Hvala za prelijepih 50 mjeseci :)
Od svih više, od svakoga jače :)