<body>
ušljo <3


11.01.2015.

HUG.

Večeras sam sjedila sa ocem i plakali smo oboje. On zbog moje majke a ja zbog toga što on plače. Uspjela sam ga utješiti ali ja svoju utjehu pronađoh u dobro poznatim rukama mog muškarca. Postoje mnogi ljudi koji ti mogu pružiti riječi utjehe pa čak i zagrljaj ako se nalaze u vašoj blizini ali ništa se to ne mjeri sa onim jednim zagrljajem. Nije to bilo kakav zagrljaj. To je onaj u kome možete biti sigurni da vam je baš tu mjesto, onaj u kome ne marite koliko ćete pustiti suza jer znate da će vam od svakog poljupca u kosu biti bolje. I bude bolje, zaista bude. U zagrljajima poput tih slome se i najjači. I tu shvatite da je najvažnije imati nekoga svog, nekoga ko je spreman pružiti vam takvu vrstu zagrljaja, bez obzira na to što je pola 3 ujutro i što se prethodno morao voziti 20 minuta kako bi došao do vas. Istina, nije uvijek sve tako lijepo i bajno, bude tu i kriznih trenutaka, padne teških riječi ali kako vrijeme prolazi tako i vi naučite da su svađe najveće gluposti na svijetu. Odrastate skupa i borite se za to što imate, pa vam one postanu takva rijetkost a ne svakodnevnice kao što su nekada znale biti. Cilj je pronaći nekoga vrijednog ljubavi, truda i borbe. Nekoga svog u ovom tuđem svijetu.