<body>
ušljo <3


09.08.2015.

Uspavanom .. za dobro jutro :)

Iako ti to ne govorim baš tako često, ja sam zaista presretna što te imam. Onoliko koliko jedno ljudsko biće u suštini može biti sretno.
Sretno, ispunjeno i zadovoljno zbog toga.
Prvenstveno zato što sam imala ogromnu sreću upoznati osobu poput tebe u ovom dobu pokvarenjaka. Uvijek si bio duša moje duše, iskren, pravedan, pozitivan, dobronamjeran, ponekad isuviše naivan i predobar prema onima koji to ne zaslužuju ali to si ti :)
I najiskrenije sam zahvalna što se, bez obzira na sve što smo prošli, nisi promijenio. Nikada. Ni u jednom, jedinom trenutku.
Bio si tu kada sam proživljavala najgore dane svog života, čvrsto si me grlio i govorio mi da se strpim, da će proći i da je to samo još jedno iskušenje. Vjerovao si u mene onda kada niko nije, gledao me očima punim ljubavi, nade i strpljenja i bio si moj sinonim za sve.
Sve ono najljepše, najiskrenije i najčišće.
Bio i ostao.
Jedina si osoba koja se pored mog brata iskreno radovala svakom mom uspjehu, govoreći mi da me još veće pobjede tek čekaju. Iskreno, tada sam pomišljala kako mi ne trebaju veće, kako mi je to bilo najbitnije ali uvijek sam pogrešno mislila.
Moja najveća pobjeda je ovo.
Ovo što smo ostvarili zajedno, samo ti i ja.
Iako mislim da se nećeš složiti sa mnom i da će tvoj prvi komentar, nakon što ovo pročitaš, biti da je ovo najmanja pobjeda od svih koje slijede. Vjerovatno ćeš biti u pravu, ali bik ipak ostaje pri svom dok ne dođe vrijeme za te nove, bolje i veće pobjede.
Do tada mi ostaje samo ovaj lijepi, jedinstveni osjećaj kada razmišljam o tome što nas čeka.
I ostaje mi to da te volim, sve više i više kao i do sada.
I da uživam u tome što i ti mene voliš, što me usrećuješ iz dana u dan i nikada mi ne dozvoliš da utonem u san ljuta.
Hvala ti što griješ moje hladne noge i ruke .. i što poljubiš moj dlan kad god se nađe u blizini tvog lica. Hvala za zagrljaje i poljupce koje često osjetim u snu, za svako privijanje uz mene i ušuškavanje u ranim jutarnjim satima.
Možda to tebi zvuči smiješno kada ovako čitaš ali meni su eto te sitnice poput umjetnosti. Uvijek me ostave bez daha iako je rijetkost da skontam zbog čega. I taj osjećaj zadivljenosti ne bih dala nikome na svijetu.
A tebe pogotovo. :)