<body>
ušljo <3


20.05.2016.

Nedžadu, jer je nepresušni izvor moje sreće već punih 6 godina.

Prije 6 godina nisam mogla ni sanjati da ćeš ti biti taj sa kojim ću dijeliti sve što imam i sve što jesam. Kada si me upitao da li želim da budem tvoja djevojka i kada si onako šašavo pružio ruku gledajući me ispod obrva, nisam ni slutila da ćeš istom tom rukom, koju godinu poslije, staviti burmu na moju ruku.
I može da ide sve do đavola ali ja tebe nikome ne dam. Bog mi je svjedok da je ova ljubav ogromna a moja zahvalnost Njemu na tebi još veća. Kada si tu pored mene svaki moj atom skače od sreće i jednostavno bih zaustavila vrijeme da te grlim i ljubim do besvijesti, pogotovo u onim trenucima kada utoneš u san sa glavom na mojim grudima pa se tek ponekad na moje dodire i poljupce sneno nasmiješ ili ispustiš tako neki smiješan zvuk. Iako će za 5 dana puna godina otkako smo u braku, ja imam osjećaj kao da je prošlo samo par sedmica i tako volim samo tvoje prisustvo i način na koji djeluješ na mene. Činiš me tako smirenom i sretnom osobom da nema dovoljno riječi koje bi to opisale.
Pogled na tvoje duge trepavice mi izmami osmijeh i preplavi me nježnost kada osjetim kako me u pola noći privijaš uz sebe i ostavljaš trag svojih usana na mom golom ramenu i vratu. Ponekad me preplavi i tuga kada vidim tvoj ožiljak na leđima, pa se onda u tim trenucima kunem sama sebi da ću ubiti svakoga ko ti još jednom pokuša nanijeti zlo. Svako drugi kada te pogleda vidi jednog jakog, čvrstog čovjeka ali ja kada pogledam u tvoje oči vidim koliko si ti ustvari ranjiv i koliko si toga preživio za tako malo godina. I zbog toga sam tu da te zaštitim i da ne dozvolim više nikada, nikome da te povrijedi na bilo koji način. Sve im je moglo drugačije proći dok nije bilo mene i moje ljubavi uz tebe. Sada više ne može.
Čak i način na koji me nježno, s ljubavlju, miluješ svojim pogledom izaziva u meni takvu bujicu osjećanja da mi se ponekad čini da ću eksplodirati ukoliko te ne dodirnem u tom trenutku. Ponekad me taj osjećaj preplavi i kada smo u društvu pa onda jedva čekam samo da požurimo kući, otključamo ulazna vrata i da nas proguta mrak. Bože. Izazivaš u meni takvu erupciju strasti pa čak i onda kada se prepiremo. Ponekad mi se čini da se i prepiremo i ljutimo jedno drugo samo zbog toga jer znamo na koji će to način završiti.
Volim način na koji me opisuješ drugima i volim sve one tvoje šale zbog kojih sam nasmijana i kada te nema u mom prisustvu i zbog kojih jedva čekam završiti sa poslom jer znam da ćeš me vani čekati baš ti. I onda je cijeli svijet naš, idemo kući i ne postoji ništa drugo što je bitnije od toga.
Volim Nedžade i to što mi dođe da zaplačem od sreće kada shvatim da konačno više nemamo prepreka, kada shvatim da si ti taj uz kojeg se budim jutrima sa osmijehom bez obzira na to da li je nebo plavo ili sivo. Volim tvoje poljupce i tvoja zadirkivanja uz jutarnju kafu i to što svako jutro počne na najbolji mogući način. Jedino što ne volim je to što mi bude teško rastati se sa tobom sa saznanjem da će proći 9 sati dok te ponovo ne ugledam nasmijanog kako mi prijetiš prstom zbog toga što uvijek izlazim posljednja. I vrijedilo je boriti se za sve ovo, vrijedilo je isplakati milion krokodilskih suza zbog svih zabrana jer sada sve što nas dvoje radimo, radimo uz osmijeh. Mnogo osmijeha i mnogo ljubavi.
Volim te Nedžade, tako mnogo te volim.
I više sam nego sigurna da cijeli ostatak života želim provesti na ovaj način.
Sa tobom.
Jer ti si moj dom, moja ljubav i moja snaga.
Sretna godišnjica ljubavi.