<body>
ušljo <3


02.02.2017.

:))

Uvijek sam se pitala kako će izgledati naš život kada ga konačno budemo maksimalno koristili, imajući svo vrijeme svijeta samo za nas dvoje, bez mukotrpnih svakodnevnih rastajanja onda kada bude najljepše.
Iskreno nikad to nisam mogla zamisliti kako treba, vazda mi je to predstavljalo neki vrh čitavog zamišljanja i znala sam koliko god vremena i truda uložim u to zamišljanje, nikad neću biti ni približno toj ljepoti dok se konačno ja sama ne nađem u toj situaciji.
Sada hvala Bogu ne moram više da zamišljam, u braku smo skoro 2 godine ali svaki dan se uvjerim u ono što sam mislila o tom zamišljanju.
Ništa na svijetu se ne može porediti sa saznanjem da si konačno moj u potpunosti, da sam blagoslovljena od Boga s tim što se svako jutro budim pored tebe sa osmijehom i nevjericom da se sve ovo konačno dešava, sa tim što znam da ću ja biti ta koja će sa istim osmijehom na kraju dana ponovo leći u taj krevet sa tobom.
Smatrala sam glupostima kada mi kažu nešto tipa vidjet ćeš 'ćeri kad se udaš, nije ti to ništa isto, sa prvim otkrivanjem vaših razlika počinju i prvi problemi, pitat ćeš se je li to uopšte onaj lik za kojeg si se udala ili samo podsjeća na njega svojim izgledom.
I evo, i dan danas sam uvjerena da su to gluposti.
Sve te razlike koje su isplivale na površinu u braku, nakon 5 godina veze, nisu nikada predstavljale nikakav problem. Samo su nas još više povezale te nekakve smiješne navike. Ima ih i koje nisu smiješne ali ipak nikada na njih nismo gledali kao na neki problem.
Prihvatamo jedno drugo u cjelosti i imamo razumijevanja za sve što nam se dešava.
Kao i svih ovih 7 godina.
Možda, ali samo možda, je u pitanju to što smo previše problema imali u vezi, koji su nažalost bili uzrokovani zbog sebičnosti naših roditelja i našeg okruženja. Hvala Bogu pa smo i na njih gledali kao motiv da se više borimo jedno za drugo i za tu ljubav koja nam je predstavljala jedino što je vrijedno borbe.
I ne kajem se ni sekundu.
Kada bih se vratila u prošlost i znala unaprijed kroz šta ću sve morati proći samo da zadržim ovo biće pored sebe, opet bih sve isto učinila. Bila bih spremna podnijeti i veći teret i proći kroz još veća iskušenja i veće probleme samo da smo tu gdje jesmo.
On je najbolje što mi se moglo desiti od života i svaki minut sa njim je neprocjenjiv. I nepredvidljiv.
Nikad ne znam šta će mu sljedeće pasti na pamet i zato nikad ne planiramo svoje dane.
Živimo za trenutak u sadašnjosti i radimo to što najbolje znamo.
Moj život je ispunjen u potpunosti i zadovoljna sam u svakom aspektu svog života.
A ko i ne bi bio sa takvim muškarcem pored sebe :)