<body>
ušljo <3


11.03.2014.

Idealan muškarac je onaj zbog kojeg zaboraviš kako si zamišljala idealnog muškarca.

Hvala ti što si najveća podrška u ovim najtežim danima.
Hvala ti što me izvlačiš iz ovog pakla i odvraćaš misli sa svega što se dešava.
Hvala ti što me razumiješ i što si tu.
Hvala ti što činiš sve da me usrećiš i nasmiješ.
Neizmjerno ti hvala.
I znam da ovih zadnjih par dana nisam baš svoja, da me oni izluđuju, ali isto tako znam da ni pola od ovoga ne bih mogla podnijeti da nije tebe.
E, baš za to zaslužuješ da ti se zahvalim milion puta.
Bar ti znaš kome najviše značiš i ko te voli na svijetu najviše :)

02.03.2014.

I want you to know that, you're the only one for me :)


26.02.2014.

:)

Moj si život .. moja svetinja !

20.02.2014.

Zamislim dan bez tebe i ne vidim ništa.

Dok smo danas hodali do kafića pod kišobranom, odjednom mi je ispustio ruku i otrčao, da bi se na kraju onako sav mokar ponovo vratio meni pod kišobran sa tratinčicom u ruci.

"Iako sam prehlađen i znam da mi to nije nikakav izgovor, al' vjeruj da bi ih ubrao 45 za sve ove mjesece koje si izdržala sa mnom."

I jasno je kao dan. Volim tog čovjeka. Volim onu buru osjećaja koju izazove jedan pogled a da ne spominjem bilo šta ostalo. I zaista sam sretna. Svakim danom sve više i više. Sretan 20.ti ušljenzi :)

16.02.2014.

Može se voljeti i više puta, ali samo jednom onako pravo .. onako ludo, bolesno. Onako zlobno i sebično, onako do kraja.

"Nikada ti nisam rekao kako ja vidim ljubav. Mislio sam da je ovo jedinstvena prilika da ti to kažem, napišem .. whatever. Ljubav vidim kao jedan začarani krug, jedan ogromni začarani krug u kojem svi lutamo. Baš zbog tog velikog izbora, čsto nam se učini da je neka osoba za nas, damo joj svoje srce a ona ga razbije na milion malih komadića i ostavi nas da sami sakupljamo te male djeliće našeg srca u velikom krugu. Često zbog te gužve ne uspijemo da sakupimo sve te sitne dijelove pa hodamo sa nepotpunim srcem. A onda nam se učini kako se baš jedan od tih dijelova nalazi u rukama još jedne osobe koja pripada tom krugu. Učinimo sve kako bi uspjelo sa tom osobom ali i ona razbije naše srce poput lutke od porculana i to nas zaboli mnogo više nego prethodni put. I tako sve u krug. Ponovo i ponovo. Dok se ne desi čudo. Tada upoznaš osobu koja čuva tvoje srce bolje nego i ti sam. I odmah znaš. Znaš da si u toj gomili ljudi, jednog bzveznog začaranog kruga, pronašao pravu osobu. Shvatiš da ta osoba ima sve one preostale djeliće tvoga srca, koje nisi uspio da skupiš dok su te drugi gazili i gurali da nastaviš dalje. I onda, iz dana u dan, sastavi tvoje srce i učini ga onakvim kakvo je bilo na početku svega. A onda ga sebično, tako čitavog uzme sebi a zauzvrat tebi pokloni svoje. Da ga samo ti imaš, čuvaš i da ga ne daš nikome. Uzmeš tu osobu za ruku i zajedno napustite taj začarani sebični krug i umjesto njega stvorite sami svoj krug. Krug iskrene ljubavi. Ljubavi poput onih o kojima se pišu knjige, pjevaju pjesme. I baš taj krug je ono što treba da se čuva, uprkos svemu. Vremenom uloženim trudom, stpljenjem i ljubavi ojačate taj krug toliko da ga ni najjače oluje ne mogu uništiti. Eto otrove, tako ja vidim ljubav. Možda ovo i jeste glupost, ali sve ovo sam jednostavno shvatio onda kada sam baš sa tobom stvorio svoj krug ljubavi. Znaš i sama da mi matematika nikada nije išla od ruke .. i da jedino što sam znao jeste nacrtati krug šestarom. Valjda zbog toga ljubav vidim kao krugove (smijeh). Ovo je četvrto valentinovo koje si uz mene, koje sam uz tebe. I siguran sam da će ih biti još najmanje 60. Zato hvala ti. Hvala što si moja. Hvala što si od svih muškaraca izabrala baš mene. Hvala ti što si pristala da se zajebeš sa mnom do kraja života. Hvala ti što si uvijek tu uz mene i na mojoj strani. Hvala ti što trpiš moja sranja i što trpiš mene kada ustanem na lijevu nogu pa budem vreća govana. Hvala ti što si ušla u moj život onda kada je to bilo najpotrebnije, hvala ti što si otopila ovu santu leda i učinila me boljim čovjekom. Čovjekom koji je spreman na sve samo kako bi ti bila sretna i kako ne bi skidala taj prelijepi osmijeh sa lica. Učinila si me čovjekom koji je za jednu tvoju suzu spreman učiniti bilo šta onome koji je izmamio istu. Ti si moja jedna u 7 milijardi. Voli te tvoj N. .. na svijetu najviše, od svih još više."

11.02.2014.

Najlepši osećaj je kad te neko smatra razlogom svoje sreće.

Zezam ga da je slabić i spavalica, dok mi on leži na krilu i miluje moju ruku koja je na njegovim grudima. Tek kada počne da spava, tako se i ja prisjetim svega. Sjetim se našeg početka. Jedan je od onih muškaraca, za koje na prvi pogled, pomislite da su odvratni, arogantni, hladni i da uopšte nema šanse čak ni pomisliti da bi oni mogli voljeti nekoga, pružiti mu pažnju i biti oslonac u svemu. Glupe predrasude. Naravno i ja sam donijela takav sud o njemu na samom početku. Dok je pokušavao da pridobije moju pažnju, ja sam bila hladna i sarkastična prema svemu što bi on rekao. I to sve zbog glupih priča koje su kružile o njemu. Nisam mu dopustila da mi se probliži. Znate one tipične priče .. čim vidi da neku djevojku ne može imati odmah čini sve samo kako bi je osvojio, a onda kada je osvoji, ponaša se prema njoj kao da je nekakva igračka i slomi joj srce samo da bi imao o čemu razgovarati sa prijateljima. Vjerovatno zbog toga što su svi moji prethodni momci bili takvi, nisam mu pružala šansu. A zašto i bi ? Kada postanete magnet za takve, bude vam muka od stvari za koje odmah znate i početak i kraj. Sviđao se on meni, itekako. Bio je jedan od onih "popularnih" u školi i laskalo mi je to što se zanimao za mene. Samo eto, nisam mogla dopustiti sebi da budem još jedna igračka u njegovom nizu. Zato se i jesam prema njemu ponašala baš kao što su se svi dotadašnji muškarci poput njega, ponašali prema meni. I čini mi se da mi je upravo to bila najpametnija odluka u životu. Tek nakon 8 mjeseci, nisam mogla više da se ponašam tako prema njemu jer svo ono sviđanje je preraslo u nešto više. Za tih 8 mjeseci sam vidjela da mu je baš stalo do mene, nije bio ni sa jednom djevojkom za tih 8 mjeseci, a mene, mene je uporno čekao ispred škole, pratio do busa, nasmijavao nekakvim glupim forama, dolazio ispod prozora učionice i mahao kao budala. Tek poslije sam saznala da se zaljubio u mene baš zbog toga što sam bila drugačija. Kako su dani prolazili, pružao mi je sve više i više pažnje. Sjetim se kada mi je prvi put rekao da me voli samo nekon 4 mjeseca veze, na što mu je glupača nisam odgovorila .. a osjćala sam i ja to isto prema njemu. Željela sam i ja njemu to da kažem al' jednostavno imala sam strah od toga da ne pobjegne glavom bez obzira kada to čuje. Znate kakvi su muškarci. Sjećam se i onog njegovog pogleda, pa poljupca, pa zagrljaja, pa opet poljupca i tako sve u krug, onda kada sam ja njemu rekla da ga volim. Sjećam se 8. marta kada mi je rekao da mu je loše i da neće doći u školu ali da se ipak nađemo na našem mjestu poslije škole .. a onda mi je upao na pola časa sa ogromnim buketom i zamolio profesoricu da me pusti sa časa. Sjećam se naše prve godišnjice i kako mi je prijetio da ga ne smijem ostavit' nikada i pritom se, mahajući prstom ubo u oko. Sjećam se prvog pisma koje je želio da lijepo prepiše i kada je sve odradio, uzme parfem da ga naparfemiše toliko da su se slova razlila po onom papiru, pa je morao da mi pošalje i orginal kako bi sve povezala. Sjećam se i prve knjige koju mi je poklonio i one najljepše posvete koju je teško izbaciti iz glave i dan danas. Sjećam se prve svađe i prvih suza koje sam ikada pustila zbog nekog momka. Sjećam se i kada je on prvi put zaplakao meni na ramenu, moleći me da ne idem i da ga ne ostavljam samog. Sjećam se i prve utakmice koju smo zajedno gledali i zajedno se nervirali. Sjećam se onog srceta od eksera i konca. Sjećam se prvog bježanja iz kuće u pola 2 ujutro, koje od tada skoro svaku noć ponavljam. Sjećam se njegovog izraza lica kada je prvi put pročitao ono što sam pisala ovdje pa i on otvorio blog. Sjećam se mog boravka u bolnici i njegove brige, njegovog uspavljivanja. A onda počnem da se prisjećam i onih manje lijepih trenutaka. Kao što je bilo njegovo upoznavanje sa mojom mamom, njenih riječi da je predivan i kako mu se u očima vidi kolliko me voli i da moram da ga čuvam jer su rijetki takvi danas. Istina bilo je lijepo tada, ali nakon samo 3 dana, njeno mišljenje se promijenilo. Govorila mi je kako nije za mene, kako moram da ga ostavim. Njegova prvi udes spada u te iste momente. Bože dragi, nije ništa bilo gore od gledanja njega u krevetu sa zavojima. Sjećam se njegovog oca kada sam mu pokušala uć' u sobu nakon ove posl. nesrece. Sjećam se njegovih riječi po kojima sam ja kriva za sve. Sjećam se saznanja za zajedničku prošlost moje majke i njegovog oca. I tada mi je bilo sve jasno. Sve one zabrane, sve. S razlogom. Sjećam se maminih suza, kada mi je rekla kako je postupao sa njom i da ne želi da se to isto meni događa.
A ovo stvorenje, primakne moje prste prema svojim ustima i nježno utisne svoj poljubac na njih. Shvatim koliko ustvari jakog čovjeka imam kraj sebe. Čovjeka koji je sa mnom podijelio sve svoje najgore i najbolje trenutke, baš kao i ja sa njim. I zaista sam sretna što ga imam, presretna. Najvoljeniji je na ovom cijelom svijetu.


http://data3.whicdn.com/images/60524424/large.jpg


https://24.media.tumblr.com/d2167f7294a77c8e8d9bc692f3a03772/tumblr_mzcqu3btNN1qgvcyjo1_500.gif

05.02.2014.

Ti si "jednom u životu" vrsta osobe.

Dođu tako dani poput ovih, kada nam postane sitnica dovoljna da se posvađamo, kada nazovemo jedno drugo po 100 puta u par sati i svaki put se razgovor završi sa sklopljenom slušalicom sa druge strane. I teško je, stvarno teško. Oboje izgovorimo krupne riječi koje nas slome, pa onda kao i uvijek tražimo utjehu jedno u drugom. Izbaci me iz takta kad samo pomisliš na to da si mi dosadio. Luđak. Glupi luđak. Davno, po prvi put u mom životu, i razum i srce su bili na istoj strani. I pogodi šta ? Odlučili su se za jednu osobu. Osobu koja me svojim postupcima, riječima, dodirima i čvrstim zagrljajima osvojila za sva vremena. I kako čovjek da ne voli osobu koja mu predstavlja sve u životu ? Kako da ne voli osobu za koju je spreman učiniti baš sve na svijetu ? Često mi kažu da sam budala, pitaju me kako mi nije dosadilo, pitaju zar bi zaista mogla cijeli svoj život provesti sa jednom osobom, kaže mi baba sa sprata da joj je drago što odlazim al' da sam ipak luđa nego ona zato što sam se ovako rano vezala .. Naravno da mi nije dosadilo. Za ove 3 godine i 9 mjeseci nikad nisam ni pomislila da mi je dosadno, a kamo li da je zaista i bilo. Mada u pravu si, ne vara te osjećaj koji ti kaže da ne osjećam prema tebi više ono što sam osjećala. Osjećam mnogo više, mnogo mnogo više nego što sam osjećala. I kada pomislim evo ga, granica, nema dalje .. uvijek pogriješim. Uvijek osjetim onu drhtavicu kada samo izgovoriš moje ime, pretrnem kada mi pređeš prstima preko usana a da ne govorim o tome kada na njih spustiš bezvezni poljubac. Gubim tlo pod nogama kad samo osjetim tvoj dah na vratu, kada prisloniš svoje čelo uz moje i kažeš volim te. I zato ne pomišljaj na takve gluposti. Još uvijek si na tronu ovog srca i ostat' ćeš. Dok me ima.

31.01.2014.

.

Rekla sam mu da nacrta svoje srce. Samo je napisao moje ime.

20.01.2014.

do neba.

Jedna sam od onih koji vjeruju da svako od nas ima svoju srodnu dušu, koja se razlikuje od svih ostalih. Ona srodna duša koju možete da osjetite u masi ljudi, ona koju jednostavno prepoznate i za koju osjetite sve ono što nikada do tog trenutka niste. Baš ta osoba vam se neprimjetno uvuče pod kožu, postane sve ono o čemu razmišljate, shvatite da je baš ta osoba ona kakvu ste željeli i o kakvoj ste maštali mjesecima i godinama unaprijed prije nego što biste zaspali. I tada vam sve bude jasno. Uzalud sva borba i sav trud da to promijenite kada je srce jedino koje donosi odluke. Ponekad pokušate i preispitati svoj razum ali sve se svede na jedan isti zaključak. Pronašli ste nešto što je samo vaše, nešto rijetko. I nema smisla više tražiti, kada znate da su osobe poput te rijetke. Postanete sretni, jer čovjek je istinski sretan kada ima nekog pored sebe, vrijednog njegove pažnje i njegovih osjećaja. Sretni ste jer vas neko voli, jer imate nekoga ko je prihvatio svaki dio vas, sve vaše mane i vrline i zavolio ih baš onakve kakve jesu. I to je osjećaj koji niko normalan ne bi mijenjao. Sve je lako kad imaš nekoga ko neće odustati od tebe, ko je uvijek tu, čak i kada to ne zaslužuješ, čak i kada griješiš. Taj neko te nervira, izvuče ti sve živce a onda ti se nasmije na neki uvrnuti način zbog kojeg sve zaboraviš. I zaista smatram sebe jednom od najsretnijih djevojaka na svijetu. Imam osobu koja je sve ono gore navedeno. Trpi me već 3 godine i 8 mjeseci. Izađe sa mnom na kraj, kada ni ja sama to ne mogu. I za to mu beskrajno hvala. Svaki atom mog tijela ga voli, sve više i više iz dana u dan. Sretan 20-ti Ušljo moj. Ti si se osigurao. U ponoć će barem jedna budala misliti na tebe i voljeti te, i dalje. Uvijek. Do kraja.

06.01.2014.

Neću ti dozvoliti da naučiš hladnoću, sve dok je mojih dlanova.

Previše se bojim što me u zadnje vrijeme sve nervira i sve mi same gluposti dolaze u glavu. Pokušavam napraviti nešto bolje, a ustvari samo pogoršavam sve što se može pogoršati. Jutros je išao sa mojim bratom na kafu a poslije je došla djevojka od mog brata i sa njom neka rodica jer su propustile bus. Poslije kada je brat došao kući, javlja se njemu ta rodica od djevojke i udostoji se da traži Nedžin broj. Hajd sve to, al' kad je napisala "ako je zauzet nije oduzet", došlo mi je da joj glavu odvrnem. Samo sam čekala 4 sata da dođe po mene i naravno u huji se istresla na njega. Pokušavao je da mi objasni al' ja nisam htjela da čujem. To ga je logično iznerviralo, pa je zaustavio auto pored puta i po kiši me izvukao vani i počeo da priča:

- Nemam pojma zašto mene sad kriviš samo zato što je ona tražila broj, kada je pružila ruku da se upozna sa tvojim burazom pa onda sa mnom, Samra joj je rekla da sam ja zaručen za sestru od njenog dečka. I kad je već počela da ispituje nekakve gluposti izvinuo sam se i otišao. I šta sam ja tu sad kriv ?
- Zašto joj nisi ti rekao da si zaručen, što je to Samra morala govorit' ?
- Pa hoću l' ja reć' trebi .. E ćao, ja sam Nedžad i ja sam zaručen .. hoću li ?
- Nećeš
- Pa zašto me onda kriviš ?

- Jednostavno, poludjela sam kad je to napisala i ne znam više stvarno.
- Dovodiš me do ludila.

- I ti mene dovodiš do ludila !
- Šta sam sad uradio ?

- Pritisnuo me uz ovo auto, gledaš me tim očima i kako da ne poludim ?
- A šta bi ti ?

- Da me poljubiš i da mi se izvineš zato što sam glupa.
- Nisi glupa

- Jesam, sve ja moram upropastit'
- Nisi upropastila ništa. Drago mi je što ti je toliko stalo, samo iznenadila me tvoja tvrdoglavost a pogotovo upornost kad si stavila ruke na uši i pravila se da ništa ne čuješ

- Pa i nisam ništa čula
- De ti poklopi :D I nemaš pojma koliko si bila zanimljiva, primamljiva i smiješna u isto vrijeme

- A jesam li ?
- Jesi. To me je i dovelo do ludila.

- Izvini što sam onako burno reagovala, milion misli mi je prošlo kroz glavu i nisam se mogla suzdržat'
- Npr. ?

- Pa da ćeš me ostavit' zbog neke tamo funfulje, koja je lijepa, zgodna i još iz Tuzle, a kad je napisala ako je zauzet nije oduzet to me još dodatno razljutilo ..
- Vidiš, sve te stvari koje si navela, ja uopšte nisam primjetio. Vjerovatno zato što na ovom svijetu postoji jedna djevojka koja je zgodnija i ljepša od svih ostalih djevojaka. Istina, ne živi u Tuzli ali živi ovdje (poazuje prstom na srce) .. I baš zbog toga ja nijednu drugu ne primjećujem. Čak i nakon 3 godine i 8 mjeseci, ja drhtim u njenoj blizini, klecaju mi koljena kada me poljubi i kada osjetim njen dah na svom vratu. I siguran sam, nema sretnijeg čovjeka od mene, pored silnih momaka, ta djevojka je izabrala mene i prije 6 dana mi je rekla DA. Pristala je da se uda za mene i da mi tjera inat do kraja života. Zbog toga me ostale ne zanimaju. Samo ima jedan problem.
- Ma kakav sad problem ?
- Pa neće da me poljubi

- Idiote ..

02.01.2014.

Riječi neće biti dovoljne da opišem šta osjećam u meni sve se budi hladni dani su kao proljeća ..

Pretpostavila sam da ne može bolje, da ne može ljepše .. ali sam loše pretpostavila. Bila sam sretna jer sam ovaj 31.12 provela u njegovom zagrljaju, a ne kao prošle godine dok sam razbijala glavu šta radi, kako mu je. Ove godine, na svu sreću toga nije bilo. Znala sam šta radi, znala sam kako mu je, jednostavno sve znaš kada se nalazi tik uz tebe. Kako se već bližila ponoć, izašli smo sa prijateljima na trg da svi zajedno proslavimo i da dočekamo Novu godinu svi skupa. 10 .. 9 .. 8 .. Počelo je odbrojavanje, pa kao i prethodne 2 godine prije prošle, zatvorili smo oči i približavali se jedno drugom dok su sekunde igrale svoju glavnu ulogu.
Kada je već bilo usitnilo, počeo je nešto da se namješta, da bi u onom trenu kada je već otkucalo 00:00, umjesto da me poljubi kleknuo ispred mene.

- Hoćeš li se zajebati za mene ? Ovaj mislim, udati ?
Neću se zajebat', rano je još da o tome razbijamo glavu.
- Molim ?
Ali udat' se hoću, definitivno. Da.


I onda je iz mene zajedno sa mojim pms-om izletjelo mnogo potvrdnih odgovora između poljubaca i suza. Stvarno sam loše pretpostavila. I čujem iza nas smijeh, čujem "Luđaci, i običnu prosidbu ne znaju normalno izvest'", čujem ovacije ljudi oko nas .. a samo želim eksplodirati od sreće. A onda smo po povratku plesali uz pjesmu Lutko .. Tada sam tek shvatila da se nije zezao da ćemo plesati uz tu pjesmu al' tek onda kad mu kažem da. Ne bi ništa prošlo ni bez naših pjevača, koji su blečali na mikrofon i pjevali "Evo klečimo, evo molimo. Nikada na tijelo ne obuci bijelo, prije nego meni kažeš da" .. I stvarno su sve riječi naspram tih silnih osjećanja smiješne. Previše smiješne naspram ove sreće kad znam da smo otišli korak dalje.

20.12.2013.

Reči bi sve pokvarile ..

43 ♥

15.12.2013.

U ljubavi su stvari vrlo jednostavne .. ili ti je neko sve ili ti nije ništa ..

I kada ne pišem, i kada se posvađamo oko pikada, i kada me živciraš sa Halidom, i kada mi napišeš poruku u žurbi pa mi treba 5 sati da je dešifrujem, kada te slučajno dodirnem po zavoju a ti se praviš da ne boli, i kada mi bespomoćan spavaš u krilu, kada pokušavaš da se ne nasmiješ, kada me golicaš dok pričam na mob., kada mi govoriš da me ne voliš pa suzdržavaš osmijeh, kada pjevaš, kada me pitaš hoću li se udati za tebe za nekih 58 godina, kada izađeš sa prijateljima na kafu pa se onda za pola sata "slučajno" nađeš ispred mog stana, kada prijetiš da se nećemo vidjet zaa 20 minuta nego za 21 ako nastavim po svom, kada se komiramo čitajući ispovesti i kada ugroziš svaku moguću romantičnu scenu, kada odemo svi zajedno na kafu pa me i tamo grliš dok se ostali ustručavaju i zovu te mlakonjom, kada odeš u Tuzlu i budeš jedno 45236363 dana, kada me kritikuješ što pišem u onaj rokovnik umjesto ovdje .. ipak nemaš pojma koliko je ljepše gledati te uživo dok sa osmijehom čitaš sve te stvari posvećene samo tebi a ne čuti tvoju reakciju preko mob. .. i kada sve ovo čitaš sve se svodi na jedan zaključak. Ja te volim. Kao niko nikoga nikada do sada. Dodirom, pogledom, daljinom, satom, minutom, sekundom, osmijehom .. sa svakog mogućeg aspekta. Ja te volim. Bezgranično, Ušljo, do kraja života ..

20.11.2013.

Zanimljivo je koliko možeš da voliš nečije nebo, nečija jutra, čak i nečije strahove.

Možda smo u vezi 42 mjeseca, ali imam osjećaj kao da te volim cijeli život. I zato budi tu. Narednih dana, mjeseci i godina. Budi tu da se sakrijem u tvojim očima i u tvom zagrljaju. Budi tu da me ne daš nikome. Zauvijek.

07.11.2013.

Samo ostani tu.

Ti i snovi, u mojoj glavi. Stvarnost me je naučila da nijedan san nije slučajan dok me je tvoj osmijeh podsjetio da moj osmijeh nije uzaludan.
Želim da znaš da te volim više od ičega na svijetu, volim i način na koji mi kažeš da sam se osigurala. Da će u ponoć bar jedna budala misliti na mene i voljeti me, i dalje. Uvijek.
Volim to zbog načina na koji to čitaš sa twittera, onako zastajkujući, a ja se pravim budala da to nikada u životu nisam pročitala.
Volim i kada me svako jutro probudi poruka "Ostarila si za još jedan dan. Al' moram da ti priznam, što si starija sve te više volim. Ustaj :)"
Samo da znaš, i ti si stariji i voljeniji .. iz dana u dan. Do zauvijek.

20.10.2013.

Ne volim brojeve. Ni imena. Ali brojim zvijezde i svakoj sam dala ime. Isto ime.

I sve na svijetu nosi to ime. Isto ime pune 3 godine i 5 mjeseci.
I zaista volim kada me upitaju "Koliko ste već skupa ?" a ja sva ponosna kažem tačno koliko smo vremena zajedno. Volim i kada me upitaju "Zar ste vi još uvijek zajedno ?" a ja ne mogu da skinem onaj blentavi osmijeh sa lica.
Hvala ti što me činiš ovakvom kakva jesam.
Hvala ti što ne dozvoljavaš nikome da uništi ovo što imamo.
Hvala ti što me podržavaš u svemu.
Hvala ti za sve riječi upućene meni.
Hvala ti za sva najljepša pisma.
Hvala ti za svo ovo vrijeme, poklonjeno samo meni.
Hvala ti jer sam sigurna u naše zauvijek.

http://25.media.tumblr.com/bfedf45b5267a0b6ab35ab4ac07fcf14/tumblr_mt66kb5BtV1sn3kz0o1_500.gif


Volim te. Zbog svega što jesi, zbog svega što si bio. Zbog svega što ćeš tek biti. Volim te ..

15.10.2013.

Nikad te dosta. Uvijek te malo.

I onda se pred sam njegov polazak kući posvađamo. Ne želim da gledam u njega a opet ga čvrsto držim za ruku koju on iznenada izvlači iz moje. Pomislim da je krenuo kući ali umjesto toga mi legne u krilo, ponovo uhvati moju ruku i kaže da će ostati tu do jutra ako treba samo kako bih se ja odljutila. Dok narednih 5 minuta gledam u plafon, smišljajući šta da mu kažem, osjetim kako popušta moju ruku. Pomislim da je sada stvarno krenuo kući, pogledam u njega a on zaspao. Onda poželim da ostane tu do jutra, poželim da se ponovi onaj 23.06 i ono najljepše buđenje ikada. Poželim da i za ovaj Bajram baš kao i za prošli ne spavamo, već da gledamo glupu utakmicu i da se nerviram zajedno sa njim iako sam skoro cijelo vrijeme gledala u njega a ne u utakmicu. Eh, doći će dani kada više nećeš morati da ideš kući, a ni ja .. jer već ćemo biti kod kuće. I tada te više neću buditi poljupcima jer je vrijeme za polazak, nego ću te buditi sa istim tim poljupcima samo kako bih ti ponovila koliko te volim i koliko mi značiš. 

http://25.media.tumblr.com/392e02bfd2ede06a18c97c2a88671a95/tumblr_mtvxehJcMc1rrhhiyo1_500.gif

Živim za te dane ! :)

11.10.2013.

Samo pusti neka traje ..

.. do zauvijek.
Čak i onda kada izblijedi datum ispod mosta, kada zamijene staru ogradu i kada naš katanac zajedno sa tom ogradom, završi negdje na otpadu.
Pusti neka traje i kada nam se bude dešavalo isto ono što se dešavalo u protekle 2 sedmice.
Ovih 40 mjeseci je tako brzo prošlo, a toliko toga ima za pamćenje. Toliko smijeha, uspomena, suza i svađa. I ne želim ništa bolje od ovoga, jer vjerovatno i ne postoji.
Zar može išta bolje od onih najljepših poruka za dobro jutro i za laku noć ?
Može li išta bolje od tvog toplog zagrljaja i zadirkivanja ?
Može li išta bolje od onih tvojih pisama, pa čak i onih prvih na koja si stavljao parfem nakon što bi napisao pismo i kada bi se pola onih slova razlilo po papiru ?
Može li išta bolje nego kad se svađamo zbog uparivanja odjeće, pa onako ljuti dođemo sasvim 'slučajno' u istim bojama ?
Može li išta bolje od tvog buketa sa lišćem ?
Može li išta bolje od tebe ?
Sumnjam.
A i šta će mi bolje, kad već imam najbolje.
I zato pusti.
Pusti neka traje.
Neka traje danas, sutra, prekosutra.
Pusti neka traje do zauvijek.
Jer ja bez tebe ne znam, ja bez tebe ne smijem ! :)

21.09.2013.

I won't let you go ;)

Ima nešto posebno u 20.9 ..
Svaki 20.ti sa njim je poseban ali isto tako već treći 20.9 je drugačiji od svih 20.tih.
Bio je ponedjeljak. Bio je 20.9.2010.
Prethodnu sedmicu, svaku noć bi mi pjevušio stihove 'otkrit ću ti tajnu, koju sam skriv'o danima što sja u pjesku živom ...' da bi mi istog tog 20.9, nakon 4 mjeseca veze, po prvi put rekao da me voli, dok smo sjedili zagrljeni ispod stepeništa superxafsa dok je na samo par metara od nas pljuštala kiša. Tu noć sam prvi put došla kući poslije 2 sata ujutru. Od te noći je započelo svako bježanje iz kuće, svako dočekivanje 00:00 sa njim. Narednih par dana opet je pjevušio Merlinove stihove ali bili su iz druge pjesme .. 'kad si rekla da me voliš, prvi put kad si rekla to...'
Jučer ujutro me probudila poruka sa istim tim sadržajem. Opet je kiša padala cijeli dan baš kao i tog 20.tog prije 3 godine. Samo što smo sinoć izlazili.
Oko 11 naveče pored nas je prošao čovjek koji je prodavao ruže. Stao je između nas i pitao njega : Želiš li da pokloniš svojoj lijepoj djevojci ružu ? , pogledala sam u čovjeka pa u njega smiješeći se, a onda me iz svega toga trgnulo njegovo Ne želim .. Gledala sam u njega kako nešto govori na uho čovjeku što prodaje ruže i ponovo se vraća za sto. Bila sam iznenađena ali sam se ponašala kao i prije nego što je došao taj čovjek. Nakon što je čovjek otišao, on mi gleda u oči i govori :

A tačno sam ti mogao kupiti ružu ..
Ma de kakva ruža :)
Sad mi je žao.


Nakon nekog vremena nam ponovo prilazi onaj isti čovjek. Ali ovaj put ne nosi ružu nego buket ruža. Pruža ga njemu, nešto mu govori a meni se smije. Zatim taj buket dospijeva meni u ruke sa riječima:

'Nisam želio da ti kupim ružu, valjda sad kontaš zbog čega.
Zaslužila si mnogo više od jedne ruže. 40 ih je. Za svaki mjesec po jedna..'

Eh Ušljo, do neba !

19.09.2013.

..

http://extraslike.com/wp-content/uploads/2013/09/kisa-i-zagrljaj.gif

U susret još jednom 20.tom :)

14.09.2013.

!

Znam da ti nije baš drago što ste izgubili u finalima na turniru, ali na jednom turniru si prvi već godinama :)

06.09.2013.

.

Ovaj post sam pokušala da napišem toliko puta da sam jednostavno izgubila i živce i inspiraciju za to. Ali bar sam imala vremena da razmislim koliko toga da vam otkrijem. Bila sam spremna da napišem sve, da otkrijem i sebe i njega ali onda sam shvatila da to baš i nije ono što mi je potrebno. Nema potrebe za tim, ime je dovoljno. Ljudima koji kontaju o čemu se ovdje radi, dugujem izvinjenje, ogromno izvinjenje. A isto tako, razumijevanje ne očekujem. Ipak hvala svim curama na onim porukama u inbox, znaju one koje su .. da ne nabrajam sada. Samo jedna stvar mi je malo nelogična i previše smiješna. Kako neko može da nazove ovaj blog lažnim, kako može da kaže da ne postoji iako je postojao 3 godine prije mahale. Stvarno mi nije jasno. Blog je otvoren 4. februara 2010, i tada su samo loše stvari pisane ovdje a onda se za par mjeseci moj čitav život okrenuo naopačke. 11. nov. 2010 sam počela da pišem o sebi i toj osobi koja je učinila moj svijet boljim .. i pisala sam sve do danas. Svakako nastavljam i dalje da pišem, samo trenutno nemam vremena zbog privatnih problema. I stvarno me više ne zanima šta ko misli, jer znam da koliko god se opravdavala, opet će svako na kraju vjerovati u ono što želi da vjeruje. Baš zbog toga mi nije stalo. Niti mi je stalo do toga da ostali čitaju ovo što ja pišem. Stalo mi je samo do jednog osmijeha i jednog poziva nakon što pročita sve ovo i to je to. Uostalom samo je on jedini koji je važan. Za ostale sam već odavno prestala da marim ..

30.08.2013.

Aha, i ja tebe :)

Prije dva dana bio je kod mene i natjerala sam ga da gledamo film. Po treći put smo gledali The Notebook, jer svaki put kad bi započeli uvijek bi gledali jedno u drugo i smijali se k'o budale. A vjerujte nema ništa zanimljivije od njega kada se zagleda u onaj film, pa svi oni njegovi izrazi lica, ujednačeno disanje, posmatranje mene krajičkom oka dok se ja pravim da ne vidim, sve je to posebno. I eto, tu noć smo stvarno odgledali film do kraja. Ležao mi je u krilu i govorio kako smo isti oni. Kada je pred kraj filma došla scena gdje Noah i Allie večeraju uz svijeće xd pitam ja njega gdje su nestala ta vremena. Gleda u mene, smije mi se i šuti. Mislila sam da će mi bar nešto reći ali ništa. Ubrzo je otišao kući a ja sam punih sat vremena razmišljala o tome svemu.
Jučer mi je rekao da ne može doći po mene, kao pokvarilo mu se auto pa da ja dođem busem u 7 sati. Oko 8 sam već bila ispred njegove kuće a on stoji naslonjen na vrata i opet se smije baš kao noć prije. Pruža mi ruku i kaže:

- Jesi li skontala gdje su nestala ona vremena kao ona na filmu ?
- I nisam baš, znaš da mi mozak ne radi bez tebe :P
- Kao prvo ne rugaj mi se a kao drugo ja znam gdje su ta vremena :)

- A gdje to ?


Glumi namigušu i uvodi me u kuću. Nakon dugog hodnika ispred sebe vidim poredane svijeće sa strana i latice od ruža svuda po podu. Gledam u njega a on se i dalje smije. A onda me dočeka slična scena kao u filmu :)


http://upload.slike.com/slike/Kbzd4.png


I po milioniti put me oduševi. Demantuje svaku onu izjavu "svi ste vi isti." I učini da se svaki put iznova zaljubim u njega.

- A sad znam zašto si šutio sinoć :D
- Djela, ne riječi ..
(kaže dok me ljubi..)

29.08.2013.

Hvala ti što postojiš :)

Ovaj post nije o njemu.
Ovaj post nije o nama.
Ali ovo jeste post o ljubavi.
Velikoj ljubavi.
Mojoj ljubavi2 :)

Ne postoje dovoljno lijepe riječi kojima bih nju opisala ali bar ću da pokušam ..
Jednom davno, napisala mi je: "Da
si muško bila bi moj čovjek za sva vremena". E da sam muško .. stvarno bi morala biti takav ogroman sretnik pa da ona bude moja žena za sva vremena :) Stvarno ne razumijem kako ostali ne vide koliko je ona posebna. Ali se iskreno nadam da će doći taj neko, neko ko će cijeniti tu njenu posebnost, ljepotu i karakter. Nadam se da će doći taj neko ko će se boriti za nju do kraja i ko će učiniti ama baš sve kako bi ona bila sretna .. jer ona to zaista zaslužuje. Toliko je ljudi prošlo kroz moj život i opekla sam se na sve moguće načine, ali nisam mogla ni zamisliti da će mi se neko za ovako kratko vrijeme uvući pod kožu. Osoba sam koja može sa svima, ali mi je isto tako potrebno dugo vremena da neku osobu zavolim. A ona je tu, osoba koju čak i ne poznajem uživo a opet je volim više nego masu ljudi oko mene :) Volim našu loše odglumljenu "ljubomoru", jer znam da je ona sretna zbog mene kao što sam i ja sretna zbog nje. Volim kada mi se javi a mene nema tu, pa priča malo sama sa sobom. Volim njeno ludilo. Ma volim sve što se tiče nje :)
I tako ludo, evo ti post. Samo tebi posvećen. Idući će biti ljepši :) Hoće Boga mi. Želim samo da znaš da sam uvijek tu za tebe, bilo šta da desi se. Nije bitno u koje doba. Za tebe sam uvijek tu, možda ne onako kako bi mi voljele ali na svaki drugi način sam tu. A uostalom, doći će dan kada ću moći da te izgrlim i izljubim za sve što si ti učinila za mene. Da ti se zahvalim za sve one dane koje si mi popravila a i noći naravno. Nemaš pojma koliko sam sretna što imam takvu osobu poput tebe u svom životu. A kada se konačno vidimo, znaš da će me morati lopatom odvajat' od tebe.

Volim te pile :)

26.08.2013.

Prepoznala sam te po otkucaju srca. Poklapa se sa mojim.

Večeras smo se posvađali i udaljili se jedno od drugoga. Na jednom kraju klupe ja, na drugom kraju on .. a između nas je komotno moglo sjest' troje ljudi. Htjela sam da ustanem i da krenem al' svaki put kada bih pogledala u njega kako onako ljut sjedi skrštenih ruku dok gleda ispred sebe, nešto bi me natjeralo da ostanem. Onda mi je zazvonio mob. Selmica zove i plačući mi govori kako je raskinula sa Sadom. Nekako je tješim a iznutra me izjeda to što sam posvađana sa njim. Najzad prekidam razgovor i dovlačim se do njega. Grlim ga k'o budala dok on šuti. Prebacuje ruku preko mene, podiže me i premješta u svoje krilo. Kada sam smjestila svoju glavu na njegovo rame, ljubi me u čelo i govori: "Nekad ti baš ide u prilog to što sam slab na tebe." Ali eto, glupo žensko pa i dalje sumnja. Nisam mogla a da ne započnem ..

- Je l' tako da ti mene ..
- Nikada.
- Šta nikada ?
- Pa nikada te neću ostaviti.

- Kako znaš da ću te to pitat' ? Možda je nešto drugo u pitanju.
- Naravno da znam. Dovoljno je samo da ti pogledam u oči. Takve su samo kada se nečega bojiš.
- A je l' tako da ti mene ..
- Naravno, više od ičega na svijetu.

- Nisi fer. Kako ?
- Rekao sam ti, odaju te oči :P A i taj blesavi smiješak zbog kojeg ti se oči skoro zatvaraju :)

- Ne kontam.
- Nemoj ni pokušavat' ..

23.08.2013.

Na kraju, sve se svede na to da imaš da zagrliš nekoga. Nekog svog.

Sve one želje, na koje sam potrošila svoje zvijezde padalice, su ostvarene. Činile su se tako dalekim i nemogućim ali sa njegovim dolaskom su postale ostvarive. I nema me sretnije na svijetu :) Čak se sjetio i onoga što sam spominjala u jednom od prethodnih postova .. da me zagrli po 100 puta za svaku noć koju mi je nedostajao. I učinio je to. Kad god bi došli do 99-tog zagrljaja, pravio se da se zabrojao i da nema pojma koliko smo izbrojali, pa me onda uvijek grlio ispočetka. Kako su samo lijepi ovi dani. Dani kada je on tu. I ovo ružno vrijeme čak ne smeta. Volim kada ovako hodamo gradom i kad god vjetar malo jače zapuše tako i on jače stisne moju ruku.
Danas kada je kiša padala, potrčali smo do auta a onda je pustio moju ruku i stao onako na kiši. Okenem se a on mi prstom pokazuje da dođem do njega. Znate šta je poslije bilo. Ove kiše i padaju zato da bi se ljudi ljubili na njoj a ne rastajali. Velika je šteta što su mnogi to pogrešno shvatili.

http://24.media.tumblr.com/0d78b883088beb9516a4666bf53cf095/tumblr_mr6hjvGZhs1se2e0ko1_500.gif
http://data.whicdn.com/images/71243683/large.gif

20.08.2013.

Ulica voli ritam tvojih koraka ..

Dan je sam od sebe grozno započeo. Prvo me otac ujutro u pola 7 probudio i urlao zbog nekakvih ključeva. Kada sam ustala poslije, otišla sam da izbacim smeće a ona baba se odmah prikačila sa komentarom : "Gdje ti je švaler, ne viđam ga već 10 dana". Vratim se u stan iznervirana i uđem na fb, a E. nekom prijatelju postavio na zid : "Eee brate, neka im je sa srećom i da dočekaju još ovakvih 20.-tih razdvojeni buahahahha.. "
Stvarno ne znam kako sam izdržala da mu ne odem kući pa lupim 2 razdvojene šake, jednu u nos a drugu zna se već gdje. Isključim sve i sjednem vani. Razmišljam je li moguće da mi se to sve dešava i može li gore. A onda jedan poziv mi dokazuje da može. Mati. Kaže razboljela se na poslu, ubrzo će kući pa da idem do prodavnice da joj kupim nekakav čaj. Nekako se spremim i nakon 20 minuta sam ušla u prodavnicu. Ulazim a pjeva oko mene sve, ceo život je laž, dođi voli me, ti to jedina znaš .. oko mene sve, sad me vuče na dno, dođi spasi me, ti mi duguješ to .. Odmah pomislim na njega, a onda on u tom trenutku zove.

- Grlim te, osjetiš li ?
- Ne. ( kažem, i jedini odgovor koji dobijam je poklopljena slušalica. Pokušavam da ga nazovem ali je ugasio mob.)


Ma divno. Stvarno ne znam šta im je svima, svi napali na mene. Zar baš ovaj datum, datum koji je uvijek bio tako blizu savršenstva, da se pretvori u ovakvu katastrofu. Samo molim Boga da dođem na miru kući i da samo prespavam ovaj dan, a onda me neko grli s' leđa. Čujem :

- A osjetiš li sada ?

Lomim se. Srce ubrzano lupa, noge se tresu a hladan znoj i trnci se šire tijelom. Pokušavam da izustim nešto ali ne ide. Hiljadu VOLIM TE mi je zapelo u grlu i izazvalo blokadu u mozgu.
Čujem onaj njegov ludi smijeh dok me ponovo isputuje ..

- Šta je sada ? Nije ti drago što sam tu ? Mogu da odem, ako želiš.


Zatvaram oči, pokušavam da dođem sebi i jedno OSTANI mi klizi niz usne. A onda nestaju njegove ruke. Otvaram oči i mislim: Ma bravo Azra, sad si još počela i da umišljaš stvari ..  A onda ponovo osjetim njegove ruke kako okreću moje tijelo prema njemu. Prislanja svoje usne na moje i uklanja sve misli o mogućem ludilu. I tek tada se sve vratilo u normalu. Počela sam da ga grlim kao luda, ne dopuštajući mu da dođe do daha. Izronila sam more suza radosnica dok su me ostali gledali sa izvaljenim očima. Znam da nisam trebala plakat' u pola prodavnice, al' sve me to na jutro iznerviralo, PMS čini svoje a i on je tu, jednostavno sam se slomila jbg.
Naposlijetku me uzima za ruku i vodi prema izlazu a ja se tek tada sjećam zašto sam tu.

- Stani bolan. Moram po čaj, sad će mati kući .. bolesna je nešto pa moram da se požurim.
- Ma dobro je, ne moraš nigdje. Idemo kod Dine, čekaju nas ostali pa ćemo onda dalje.
- Ama moram, zvala me žena sa posla.
- E ludo jedna, pa ti još ništa ne kontaš :)

- Ma šta ću kontat' Bgt ?
- Eto kao da bi te ona zvala da ti pješačiš 20 minuta do prodavnice iako taj čaj može sama sebi kupit' na putu do kuće. Ja sam joj rekao da te nazove i da ti kaže bilo šta, samo da se ti pojaviš ovdje.
- Nije to moguće. Znam nju, protivila bi se tebi pa makar umrla istog trena. A znaš je i ti vrlo dobro, ne moram ti ništa pričat'.
- Naprotiv. Znaš šta mi je rekla na sve to ?
- Šta ?
- "Moja kćerka je prava sretnica što te ima", ali eto nisam mogao a da joj ne kažem da griješi.
- Nisi valjda ?
- Jesamm :)
- Pa šta si joj rekao ?
- Griješite gospođo, ja sam pravi sretnik.


I onda se ona drhtavica vratila nazad. Uvijek izda moje tijelo u njegovom prisustvu. Prije sam se smijala onima koji su bili dugo u vezi, uvijek sam kontala da sve dosadi, pogotovo nakon toliko vremena. A vidi mene sad. 3 godine i 3 mjeseca sam u vezi i nikada mi nije dosadilo. Nikada nije ponestalo tema za razgovor i nikada nisam pomislila na bilo koga drugog osim njega. I opet su po običaju počele svađe ko je veći sretnik, ko koga više voli, ko je kome više nedostajao i tako do beskraja ..

Poslije, dok smo sjedili u kafiću, pitam ga hoće li imati problema zbog toga što je došao jer ipak nije trebao doći do 8. septembra ..

- Kakvi problemi bona. Mogu samo oni imati problema a ne ja, mada bi imali problema da sam ostao tamo.
- Kako misliš ?
- Pa poludio bih. Ne znam ja provesti 20.-ti na drugi način nego ovako sa tobom. Proteklih 9 dana sam bio na granici ludila, ali evo me sada sam tu. I ne želim više nikuda da idem, ne daj me više :P
- E pa ne dam te. Ne dam te daljini, ne dam te vremenu. Znaš šta još ?
- Šta ?
- Ne dam te bolan nikome ..

19.08.2013.

On. Kao sve. Kao moj. Kao previše daleko ..

U nekom paralelnom univerzumu, nas dvoje bi trenutno bili zajedno i čekali da otkuca ponoć. Da još jedan 20.ti pozdravimo sa najljepšim osmijesima i sa najljepšim riječima.Ali eto, taj univerzum ne postoji, nema ga baš kao što nema ni njega pored mene. Nema ga da vidi da sam i ovog 20.tog nalakirala nokte crvenim lakom, ali ovaj put se nisam umazala. Znam da mi neće vjerovati poslije xd Nema ga da prelazi prstima preko njih kao malo dijete i da me zeza što se cakle. Nema ga da gledamo izlazak sunca i da prelazi prstima preko mog lica, tražeći mjesto gdje me nije poljubio iako ono ne postoji. Nema ga da me onda izljubi po cijelom licu fola da utvrdi to sve još jednom, za svaki slučaj.  Nema ga tu da radimo sve one gluposti koje imamo običaj da radimo svakog 20.tog. Jednostavno nema njega. I to je ono što boli. Ne boli ovaj datum koliko boli njegovo neprisustvo.
I stvarno se bojim daljine. Uvijek sam se bojala i valjda ću do kraja života da se bojim. Poznato je da ona udalji dvoje ljudi na sve moguće načine, a ne samo fizički. Poznato je da je ona kriva za mnoge raskide, prevare, svađe i nesuglasice. Poznajem mnogo takvih slučajeva i baš oni su mi utjerali strah u kosti. Ali onda zastanem. Posmatram nas dvoje sa druge strane i tek tada shvatim koliko je nas upravo ova daljina zbližila. Dala nam je još jedan dokaz koliko je naša ljubav zapravo jaka i koliko su ogromni ovi osjećaji. Skontam da je i ona od Boga, pa kako joj se onda protiviti ? Možda ipak i nije toliko strašna ?

I za kraj, iako ga nema tu, ja ga opet volim više nego svih prethodnih 20.tih.

Izgleda da mi je urođena mana da ga volim cijeli život.

Sretan nam još jedan 20.ti ..  Ušljo moj :) 

17.08.2013.

Ti si oduvijek bio stvarnost mojih snova. Zato se i budim :)

I kako da vam dan ne bude lijep, kada vas ujutro dočeka ovakva poruka : "Šta je ovaj sunčan dan naspram tvoga osmijeha ? Besmislena tačka na kraju još besmislenije rečenice.  I eto, kada mi je samo jutro nikakvo bez tog tvog osmijeha, ne smijem da pomislim kakav bi mi tek život bio, jer ionako je svijet težak i ramena zaista bole, ali sve to prestaje kada se ti nasmiješ. Eto, to sam samo želio da znaš."

16.08.2013.

Sa tobom na krstarenje oko nas. U očima, u srcu.

Sjedim u kafiću, okružena sa 10tero ljudi sa kojima se svakodnevno vučemo po nekakvim kafama a praznina je ogromna. Pogledam stolove i za svakim stolom vidim nas. Na jednom smo prosuli šećer, ispod drugog nam je ostao kišobran, na trećem smo se potpisali kada smo prvi put sjedili zajedno .. i tako svaki od tih stolova ima posebnu priču. I zaista je tačno, ni hiljade prisutnih ne može ublažiti ono jedno odsustvo. A onda ove budale počnu da ga oponašaju. Ali ne može, jebiga. U svakom našem pokretu, zagrljaju, dodiru .. u svemu se nalazi ljubav. I to je tako teško objasniti ljudima koji to ne osjete na način na koji ti osjetiš. Ne mogu da opišem koliko me nervira to što ga nema ovdje pored mene. Stvarno će trebati mnogo njegovih poljubaca da me ovo prođe i po 100 zagrljaja za svaku noć koju mi je nedostajao. A do tada me čeka plafon, da zajedno dočekamo zoru, sa njegovim glasom sa druge strane. Lijepo je i na taj način. Iskreno, ne bih ja sa njim na sedmo nebo. Ja bih da sam njim ovdje i sad. Da ga ukradem od svih .. mada izgleda da nije moguće. Suđeno mu je da večeras bude u svakom dijelu mog srca, jastuka i sobe :)


http://upload.slike.com/slike/yXaR.png

14.08.2013.

Ti si meni nešto konstantno, nešto doživotno.

Eto, sad bih ja ovdje napisala koliko mi on fali. Koliko mi je potreban, koliko ga volim i koliko sam ga poželljela. Napisala bih vjerovatno i da jedva čekam da se vrati, da bude uz mene, da hodamo, da ležimo u parku i čekamo zvijezde, da se svađamo i ljutimo jedno na drugo. Da me nosi na leđima i da maše babi sa sprata. Čak bih napisala i to da sam poželjela da mi nešto objašnjava i da se ja pravim luda, pa da me onda poljubi i kaže: "ma zajebi to sve" ..  Ali eto neću :D Ne mora svako znat' koliko ludim bez njega i koliko mrzim ovu daljinu. Baš mrzim. Iz dna duše, mrzim. 

13.08.2013.

Od zauvijek do beskraja :)

12.08.2013.

I u mislima sam samo s tobom a gdje bih drugo bila ..

http://upload.slike.com/slike/3wYbM.png,

I kako čovjek da ga ne voli ?

11.08.2013.

I can feel your heartbeat ..

Mrzim rastanke. Pogotovo sa njim. Mrzim kada mora da ide, a nema pojma kada će se vratiti. Otišao je prije 11 sati a kao da su dani prošli. Stvarno smo se previše vezali jedno za drugo. A možda je ovo i bilo potrebno, jer već smo postali bolesni i ludi jedno za drugim. Sve je ovo davno prešlo granice normalnosti. I u ovakvim trenucima vidim koliko je ustvari moj život prazan bez njega. I da je moja jedina želja ostati sa njim .. do kraja !


http://25.media.tumblr.com/4b46f0c9261fdc37782683a160019c78/tumblr_mexrfyFxqM1rlzn0uo1_500.gif

10.08.2013.

Do neba.

Već duže vrijeme u mom životu postoji jedan drugi momak. Do neku noć, on mi je samo bio prijatelj. Često je izlazio sa nama, jer je djevojka mog najboljeg prijatelja ujedno i njegova sestra. Na početku je sve bila čista zajebancija, svi smo se slikali a onda je on, na neki sebi poznat' način, umislio da ja želim da budem sa njim. Počeo je da me zove, da mi se javlja, da izlazi iz kuće baš kada sam ja prolazila .. Zatim se javio Nedži. Rekao mu je kako treba da mene pusti na miru, kako sam ja sretna sa njim i da se Nedžo makne iz naših života. Ovaj je odmah došao do mene i u pola 1 smo već sjedili na klupi. Toliko su mi teško pale njegove riječi :"Vidiš, samo sam htio razjasnim sa tobom sve ovo. Htio sam da iz tvojih usta čujem da te on čini sretnom više nego ja. I vjeruj mi, da si mi to rekla, bio sam spreman da te pustim iako to ne želim. Nema veze što boli, znaš i sama da mi je tvoja sreća na prvom mjestu. Skroz iznad mojih želja i prohtjeva. Skroz iznad svega." Dok je to govorio, vidjela sam jednu suzu u krajičku oka. I ta jedna suza je izazvala bujicu mojih. Ta jedna suza me zaboljela više nego svi oni silni šamari od mame, sve one grupe riječi i zabrane, sve je to bilo ništa kada se uporedi sa tom jednom suzom. Ne mogu da vjerujem koliko sam ja bila glupa. Ne mogu da vjerujem da sam bila u situaciji da ga izgubim. Ne mogu da vjerujem da sam dopustila nekome da pokuša da nas uništi na sasvim bezazlen način, nakon svega što smo prošli. Ljuta sam na sebe, što sam uopšte ikada i popričala sa tim likom. Ljuta sam jer je on to sve sebi skontao u glavi iako mu nisam dala ni povoda. Ljuta sam jer je uspio njega nanervirati iako mu ovi dani i nisi baš najbolji. Ne mogu da zamislim kako neki ljudi imaju tako bujnu maštu. Ne znam kako neko može sebi da umisli, da bih ja zbog njega ostavila jedinu osobu koja mi znači. Osobu koju volim i koju želim toliko da se to riječima ne može opisati.

Nakon svega što je prošlo, i dalje smo sjedili na klupi i posmatrali nebo. Vidjeli smo 2 zvijezde padalice. I pitam ga ..

Šta si poželio ?
- Zar se može išta više poželjeti od ovoga ? (pita dok me ljubi u nos)
Hmm ..
- A ti ?

Ma ja sam ti svoju želju iskoristila na E. (momka spomenutog iznad), želim ..


Gleda u mene sa nekim čudnim izrazom lica. Polahko sklanja ruku i kaže mi:

- Čemu onda sve ovo ? Ne mogu da vjerujem da si me gledala u oči i lagala mi puna 2 sata.
Hoćeš li me pustiti da završim ono što sam počela ?
- Još to pa idem.

Želja je bila samo da nas pusti na miru i da nestane iz naših života. Ali eto, neka bude po tvom, sjedi ti tu možda naiđe kakva plavuša. Možda ti se jednostavno posreći, a ja idem.


A onda me privukao sebi i zagrlio tako jako, kao što nikada nije. Stvarno čovjek ne može ni da se naljuti na njega ..

08.08.2013.

Sjećam se, samo ti, uvijek imala si prave riječi za sve, dodire, poglede što me liječe kada duša boli me ..

I evo ga, tu je. Tu je taj dugo očekivani praznik. Meni iskreno, mnogo toga fali. Nije ovaj Bajram kao što je nekada bio. Nema više onih osmijeha koji te dočekaju kada otvoriš staru kapiju. Nema više onog smijeha do suza, od toga su ostale samo suze, a osmijeh .. on se odavno negdje zagubio. Nema više bježanja u njihov zagrljaj, nema ničega. Ostala je samo stara kuća, sa svim uspomenama. Ne znam majka, da li ćete mi ti i dedo halaliti to što od vaše smrti nisam kročila u tu kuću, jednostavno nemam snage za to. Krenem, pa se vratim. Boli me i sama pomisao da vas nema tamo, a kako bi mi tek bilo kada bih vidjela praznu kuću. Bez dede na njegovom čuvenom kauču sa naslaganim jastucima i tebe majka, kako sjediš u onoj crvenoj fotelji pored vrata. Boli me to što vas nema, boli me to što više niko ne vodi računa o meni. Znate, mnogo je bilo lakše dok ste vi bili tu, znala sam da imam nekoga kome se mogu obratiti u bilo koje doba. Mnogo sam lakše podnosila to što roditelji ne mare za mene, jer sam imala vas. I eto, ova tuga za vama ne prestaje. Nadala sam se da će me proći, da će se ublažiti ova bol, ali ništa. Ona je iz trenutka u trenutak sve veća i veća. Posebno na ove posevne dane. Dane kada se najviše osjeti vaš nedostatak. Vaš smijeh i silno kašljucanje, zbrka oko tableta i traženje naočara. I brati mnogo nedostajete. I dalje, kad god šetamo gradom i naiđemo na nekakvu malenu keramičku figuru, govori mi kako bi vam to kupio, da i to smjestite u onaj mali izlog. Žao mi je što niste dočekali da vidite kako je mali braco porastao. Da znate, gori je šejtan i od mene i od brate zajedno. Lažu oni koji kažu, da vrijeme donosi zaborav. 4 godine su prošle, a tog zaborava ni na vidiku. Moram majka da ti tebi kažem još nešto. Znaš kako si mi uvijek govorila da ćeš mi kupiti momka ? Vidiš majka, samo godinu nakon vaše smrti on se pojavio. Pazi na mene kao što ste vi nekada pazili na mene. Ne ispušta me ni na sekund. Pruža mi svu ljubav ovoga svijeta. Ako si mi ga ti poslala, želim mnogo da ti zahvalim. Sjećaš li se kako sam uvijek mrzila kada dedo gleda utakmicu, pa sakrijevala daljinski u tvoj prsluk ? I to se promijenilo. Ja sada te utakmice volim. Sinoć, umjesto da spavam, ja sam bila kod njega i gledala utakmicu sa njim od 3 ujutro pa sve do pola 5. Nisam se naspavala majka. Ali eto, zbog njega bih sve uradila. Nije mi teško. Nema te stvari na ovom svijetu koju ja ne bih uradila za njega. Mnogo se toga dešava majka, toliko toga imam da ti ispričam .. ali tebe nema tu da me saslušaš. Nema te tu, da nagovoriš mamu da mi potpiše onaj papir. Ne zna ona majka, koliko mene bole svađe sa njom. Ne zna ona koliko mi je dosadilo da slušam njihove svađe. Ne zna koliko mi je drago kada mi se samo nasmije, a kamoli uputi neku lijepu riječ koja je rijetkost. Ali dosta je više majka, neću više da te zamaram. Samo sam željela da ti kažem da te volim i da mi fališ, a vidi šta napisa na kraju. Nadam se da ti je gore bolje. Nadam se da si sa dedom i da ste sretni kao i uvijek. Poselami ga, i reci mu da ga njegova Šunja voli više od ičega na svijetu. A ti znaš da sam tebe uvijek voljela najviše na svijetu i tako će uvijek ostati. Bila si ti majka, najposebnije stvorenje na ovom svijetu. Nadam se da će vam oboma dragi Allah podariti džennet.

Secam se, samo ti, uvek imala si prave reci za sve dodire, poglede sto me lece kada dusa boli me - See more at: http://www.muzela.com/pesma-za-mamu-tekst-dara-bubamara.html#sthash.3Kg456hF.dpuf
A vama dragi bloggeri, koji slavite ovaj praznik, od srca želim sve najbolje :) Da ga u zdravlju provedete sa osobama koje vam znače. :)
Secam se, samo ti, uvek imala si prave reci za sve dodire, poglede sto me lece kada dusa boli me - See more at: http://www.muzela.com/pesma-za-mamu-tekst-dara-bubamara.html#sthash.3Kg456hF.dpuf
07.08.2013.

Tebe. Na svijetu najviše !

Večeras sam počela da spavam na njegovom ramenu, jer ovih par dana nisam nikako dobro spavala a onda sam čula njega kako pita: "Spavaš li ?" Nisam ništa odgovarala, a onda je on nakon desetak minuta ponovo počeo da priča: "Zašto spavaš, hajde ustani. Eno idu plavuše. Azra. Pa de probudi se. E jesi, tačno si top." onda je valjda shvatio da je uzalud pričao pa je počeo da me miluje po obrazu. Čujem ga kako je par puta duboko uzdahnuo i onda kaže: "Šalim se za plavuše. Samo tebe volim." .. Željela sam da mu kažem da i ja njega volim, al' i dalje sam se pravila da spavam. Nakon 5 minuta je već bilo kasno za taj glupi odgovor, a onda sam osjetila poljubac u čelo i riječi: "O Bože, koliko te samo volim." I bio je trenutak. Pravi trenutak. Trenutak za VOLIM I JA TEBE. Najljepše "lažno" buđenje ikada :)

05.08.2013.

:)

I tako danas sjedimo zajedno sa prijateljima u kafiću, zapričali se kad odjednom prolaze svatovi. Ado se smije i kaže: "Eno ga, neko se zajeb'o za cijeli život." I kada su svi prestali da se smiju, Nedžo je i dalje gledao u mene i smijao se. Kontam da nemam brkove od nes-a, brišem lice i pitam ga:

Šta je ?
Ništa :)

Pa što se onda i dalje smiješ ?
Zato što bih se i ja sada, ovog trenutka, zajeb'o sa tobom do kraja života :D


Eto, bar sam sigurna da ima u planu da me ženi .. al' fakat je bilo i ljepših načina da mi to kaže :D

05.08.2013.

Ko kaže da ljubav jednostavno prođe ?

Sjećam se, nekada davno dok sam još zapisivala citate u jedan rokovnik, naletjela sam na Mešin citat : "Kad nađem, znaću šta tražim." I koliko god sam razmišljala, meni to zaista nije imalo nikakvog smisla. I evo, nakon toliko vremena, na jednoj stranici ugledam baš ovaj citat. Prva stvar koja mi dolazi u glavu je on. Stvarno ja nisam znala šta tražim uopšte, nisam imala nekakav određeni tip momka ili slično al' jednostavno nikada ni u jednom momku nisam vidjela to nešto. A onda se on pojavio i tačno sam znala šta želim.  Teško je to za objasniti, da sad izrazim ovdje sve što osjećam i sve što mislim to bi bila potpuna katastrofa. Haos. Patetika. Ali drago mi je što sam našla to što sam tražila. Drago mi je što sam uspjela da prepoznam da je baš on to. Drago mi je što nisam nikome dozvolila da mi bude ovako potreban kao on, drago mi je što nisam nikome dozvolila da mi bude ovako blizu. Neki ljudi cijeli život provedu tragajući za ovim što ja imam sa  njim i ja uopšte nemam namjeru da se odreknem ovoga. Koliko god moji roditelji bili protiv nas, koliko god njegov otac bio protiv nas, koliko god ovi mentoli iz okoline bili protiv, sve dok imamo jedno drugo i dok se borimo za nas, uzalud im sve. Nije ovo ona ljubav na koju su oni navikli. Ova ljubav je bezgranična, ova ljubav raste iz dana u dan. Ovo je ljubav za koju postaneš spreman preplivat' okean, otići na drugi kraj svijeta. Ovo je ljubav za cijeli život.

03.08.2013.

...

On je moj.
Moj je kada se ljuti.
Moj je kada pravi tužne face.
Moj je kada glumi da me ne voli.
Moj je kada me živcira.
Moj je kada me golica.
Moj je kada me pravi ljubomornom.
Moj je kada ga opsjedaju one ženske dok miksa.
Moj je kada se slika sa njima a ovamo gleda mene u oči.
Moj je kada je ljubomoran na svakog ko priđe za naš sto kada on nije tu.
Moj je kada me nazove i kaže de samo šuti i diši.
Moj je kada se duri što ga zovem u pola 5 ujutro da dođe do mene, ne zato što mu je mrsko nego zato što nisam prije zvala.
Moj je kada mu ispričam cijeli roman a on samo kaže ne filozofiraj, poljubi me.
Moj je kada ga smaram da se slikamo.
Moj je kada me ljubi po 87 puta za rastanak.
Moj je kada me odvede kući da mu pomognem da se spakuje za put.
Moj je kada mu tada u svaki džep stavim po jedan papirić na kojem piše volim te, čisto onako da bi me nazvao čim to pročita.
Moj je kada me nazove u pola noći i kaže mi da se ljuti na mene jer je novi dan a ja mu još nisam rekla da ga volim.
Moj je kada pokušava da mi objasni neke stvari o fudbalu a ja se pravim da nemam pojma, iako znam sve od brata.
Moj je kada me nazove par minuta nakon što ode od mene i kaže mi kad god pomislim na tebe, na licu mi se pojavi taj neki osmijeh jer znam da me voliš svakog trenutka, baš kao i ja tebe.
Moj je šta god da radi.
Moj je gdje god da ode.
Moj je.
Samo moj !

30.07.2013.

Mama never loved her much, and daddy never keeps in touch !

Kažu ljudi .. onaj ko radi sve da te nasmije, sigurno te voli. Nakon silne svađe, burnih reakcija i grubih riječi, izašla sam vani. Nakon nekih 40 min. došao je i on. Izjadala sam se, isplakala mu se na lijevo rame, umrljala košulju maskarom i sve završila jednom rečenicom:

- Jednostavno, poželim da odem na mjesec i da se nikada više i ne vratim. Da ih više nikada ne vidim..
Pa dobro otrove, šta radiš onda ovdje sa mnom. Profulala si dečka totalno. Mislim da ti je potreban jedan astronaut, šta kažeš ?


I stvarno, svaki put mu uspije da od mojih suza napravi osmijeh. Ogroman. Onaj od uha do uha :D

29.07.2013.

.

Najviše volim kad ovako kasno pričamo, pa mi onda u pola kaže de ponovi, nisam te čuo.. a ja namjerno onda sve tiše i tiše ponavljam.

27.07.2013.

I dalje ludo ja volim te, do tebe stalo mi je najviše ..

Protekla 3 dana sam provela u bolnici i naravno, samo je jedna osoba bila uz mene cijelo vrijeme. Samo je jedna osoba strepila više nego ja sama. Samo me jedna osoba držala za ruku i milovala po licu govoreći kako će sve biti u redu. Samo je jedna osoba spavala na neudobnoj stolici svega 5 sati u ova 3 dana. Samo su se jednoj osobi oči punile suzama na moje tripovanje da ću umrijet' xd. Nakon svega bilo je dovoljno da samo pogledam u te crne oči. U njima je sve prestajalo. Prestajale su sve modrice, svi strahovi, igle, braunile .. sve je prestajalo. Jedino što se nalazilo u tim očima bila je sigurnost. Samo u jednim očima. U očima mog muškarca. Mog najdivnijeg muškarca. Muškarca koji je bio sa mnom i u dobru i u zli. Muškarca sa kojim se posvađam 100 puta na dan a opet jedva čekam da ga čujem, vidim, zagrlim ..

Muškarca koji me prvu noć u bolnici uspavao tiho pjevušeći pjesmu Anđeo čuvar, na desno uho.

I ujutro kada sam se probudila, on je i dalje bio u istom položaju u kojem sam ga vidjela prije nego što sam sklopila oči. Nakon nekog vremena zaspao mi je na krilu a onda su u sobu ušli moji roditelji. Otac je hiljadu i jedan put prevrnuo očima na prizor koji je zatekao, a mati je samo  odmahnula glavom i ironično upitala:

Ovaj tebe nikada ne napušta, je li ?


Pošto sam bila već dovoljno iscrpljena, nisam htjela da ulazim u bilo kakav vid rasprave sa njom. Bilo mi je dovoljno što smo se posvađali koju minutu prije nego što sam krenula u bolnicu. Stvarno lupa gluposti. Naravno da me ne napušta .. za razliku od nekih osoba ! Izdržala sam nekako da na sva njena živciranja ostanem mirna i to je bio prvi put nakon 3-4 godine da smo donekle normalno razgovarali, a da nije Bajram i da se ne prave fini zbog neke tamo rodbine ..

Poslije sam dosta razmišljala o njenom pitanju. Ne zna ona da su mi mnogi obećali da će biti zauvijek tu, i ona sama mi je to govorila dok sam bila dijete. Ali za ovih mojih 19 godina, mogu na prste jedne ruke nabrojat' kada je bila uz mene. Ista je kao i svi drugi. Svi su obećavali, a samo je on tu. Drži svoje obećanje koje mi je dao 21.09.2010. I iskreno, on i jeste jedina osoba za koju želim da je zauvijek tu. Niko mi više i ne treba. Navikla sam uvijek biti sama, uvijek se sama vaditi iz sranja u koje bih upadala .. a sada imam i njega. Lijepo je znati da nisam sama. Lijepo je znati da imam nekoga ko će uvijek biti tu, nekoga ko me čeka. Lijepo je znati da imam nekoga ko se bori zajedno sa mnom i ko me voli na potpuno drugačiji način nego ostali ljudi koji hodaju ovom zemljom ..

23.07.2013.

...

Svaki, al' baš svaki put me pitanje "Šta vidiš u njemu", izbaci iz takta. Da bar neko vidi tog glupana mojim očima, odmah bi shvatio šta :) Da vidi njegove ljute izraze lica, kada mu gubi omiljeni tim dok gledamo utakmicu, da vidi njegov osmijeh kada poslije toga pogleda u mene i shvati da je previše burno reagovao. Da bar taj neko čuje njegov drhtavi glas kada priča o stvarima koje ga plaše, da vidi njegov izraz lica kada vidi nekog odraslog muškarca sa malenim djetetom u naručju.  Da vidi njegovu nervozu kada se posvađamo, pa ode od mene par koraka .. zatim se okrene i vrati se do mene i između poljubaca me moli da mu oprostim iako u većini slučajeva nije kriv. Da taj neko vidi njega kako se igra sa mojim bracom, da čuje kako mu govori da će zauvijek biti tu za njega, da će zauvijek biti njegov Nedži bez obzira šta se desilo. Da bar neko čuje njegove uzdahe dok mu se jadam zbog mame i oca, da tada osjeti njegove čvrste zagrljaje i poljupce u čelo. Da taj neko doživi jedan dan sa njim, na ovaj način na koji ga ja doživim, tek onda bi shvatio šta ja to zapravo vidim u njemu. Čak mislim da bi se taj neko, istog trenutka zapitao ŠTA ON VIDI U MENI ? Mada, drago mi je što ga samo ja vidim na taj način. Drago mi je što je baš od svih osoba na ovom svijetu baš meni dopustio da ga vidim na taj način, da ga osjetim i da budem baš ta koja je njemu potrebna.

22.07.2013.

..

Upamti ušljo, I U DOBRU I U ZLU !

21.07.2013.

Jer odavno sam ovaj život svoj, ja u tvoje ruke stavila ..

I nakon burne noći, sjedimo u parku i pravim se ljuta. Zbog svih onih cura što su se okupile oko njega i zbog one 2 plavuše što su tražile da se slikaju sa njim. Na sve moje gluposti koje sam mu rekla samo se nasmijao i poljubio me. Zatim je podigao ruku i ispružio prst prema mjesecu i rekao :

"Al' samo tebe volim do onog mjeseca i nazad, znaš to i sama."

http://upload.slike.com/slike/jtZ8A.png

i tako osmijeh mi izvučeš, pod kožu se uvučeš .. i opet sve po starom :)

20.07.2013.

Nista nije zauvijek, al' ja se ipak pomolim, da pored tebe ostarim :)

http://samonjuzelim.blogger.ba/arhiva/2013/07/20/3564962

I šta onda napisati kada su sve riječi suvišne ?
Volim i ja tebe ušljo, najviše na svijetu ..
Hvala za predivnih 38 mjeseci !

18.07.2013.

Ludo srce, ludo te želi ..

Totalno sam zaljubljena u njega. I volim ga. Najviše na svijetu ga volim. Jedini je, bio i ostao. U svakom smislu. Hvala mu što drži do svojih obećanja iako njemi nimalo ne idu u prilog :P Davno smo se kladili u vezi Želje, i izgubio je. Morao je obući crveni džemper i omotat' crni šal oko vrata iako je bilo vruće. Kada je došao po mene, nisam mogla da vjerujem. Taj blesavi stvor je stvarno obukao to sve na sebe i tako izašao sa mnom. Nadam se da ću i ja njega usrećiti za 2 dana, bar upola koliko je on mene usrećio taj dan. A večerašnja noć .. ma ona je bila samo odraz života kojeg bih vrlo rado proživjela sa njim. Čak i da sam ja radila ono što je on. Sve je moje i želim da to i ostane. Do kraja života ..

16.07.2013.

Kažeš da voliš kad sam nasmejana. E, pa ja volim što si ti razlog ovom osmehu :)

Ko bi rekao da su prošle već 3 sedmice od nesreće. Ja sigurno ne bih al' znam da sam toliko sretna da mi je postalo sve ravno do mora. Konačno je sve po starom. Jučer ujutro sam išla sa njim da skine gips. Ušao je kod doktora pa onda opet izašao i vratio se ponovo po mene. Kada mu je doktor skinuo gips, rekao mu je da par puta stisne šaku da vidi je li sve u redu. Onda je on uzeo moju ruku, isprepleo prste sa mojima i rekao :

- Eh, sad je sve u redu.


Na to se doktor nasmijao i počeo da mi se obraća :

- Eto vidite, rekao sam vam još onda da će sa vašim suprugom biti sve u redu, badava ste se onoliko zabrinuli
- Kakvim suprugom ?
- Pa vašim suprugom ..

- Aaa, mojim suprugom. Pa dobro, onda baš i nije bio u obećavajućem stanju..


To sa suprugom me malo ošamutilo, prije svega iznenadilo. Izašla sam iz bolnice skrivajući osmijeh a onda je on počeo da se opravdava :

- Znaš, rekli su mi da samo porodica smije da uđe sa mnom.. zato sam i rekao da si mi žena :D
- Svakako ..
- Mada i nismo bili baš uvjerljivi. Pogotovo ti sa onom WTF facom kada ti je spomenuo supruga, onda kada nam je oboma pogledao u ruke a mi bez burmi, haos ženo :) Mada i nisam mnogo fulao ..

- Šta tačno ?
- Ma to u vezi porodice. Ti i jesi moja jedina porodica. Znaš to i sama..

- Znam da si emotivan što ti je ruka u pripravnosti, al' vala mogli smo malo i zaplakat' ..
- Kako god, imam 2 ruke xd mogu da brišem suze i tebi i sebi hahah :D
- Šalim se Nedžade ..
- I ja ženo, i ja ..

- A ako misliš da me oženiš, želim ti puno sreće
- Zašto bona ?

- Pa trebat' će ti, osijedit' ćeš jadan k'o Tale preko noći ..
- Baš si blesava, znaš ..

15.07.2013.

ako me pitaš šta je ljubav, napisat ću tvoje ime :)

Jedino čega smo oboje bili svjesni je činjenica da u trenucima kada se nismo čuli, oboje smo osjećali neku užasnu prazninu i ogroman nedostatak nečega. Da, bili smo kao jedna ličnost u dva različita tijela. Oboje smo shvatili da samo zajedno činimo onu pravu i idealnu cjelinu. Sve je bez toga postalo nekako otkinuto, odsječeno, nedovršeno..

http://25.media.tumblr.com/5c28dc76cb68187b50c4495a85f0b048/tumblr_mnmsuzsnIf1snxgmvo1_500.gif

14.07.2013.

Ti si moja pokora, moj zadnji grijeh i molitva ..

I onda u pola 7 ujutro, nakon 7 sati putovanja u maloj uličici me dočeka jedan ogromni kez od uha do uha, jedna ispružena ruka i napola sklopljene oči i tek tada shvatim koliko brzo mogu trčati. I sigurna sam. Možda čak i više nego sigurna. Nije ovo ljubav. Ovo je nešto mnogo više od ljubavi. Mnogo više od sreće i osjećaja ispunjenosti.

http://data.whicdn.com/images/56447713/tumblr_llt6kuxTfK1qh7487o1_r1_500_large.gif

12.07.2013.

Na koga si leeep, na koga si lud :$ ?

- Ja se bojim.
Čega ?

- Bojim se jednostavno da nešto ne uprskam i da se sve ovo ne završi, eto toga se bojim.
Znaš, trebala bi se bojat' stvari koje su moguće, šta misliš o paucima ?

- Daj nemoj me zezat' sad, moguće je bolan.
A zašto misliš da je moguće ?
- Eto zato što svi prekidaju, iz nekih sitnica izađe neka velika stvar i ..
Vidi jednu stvar, ja sam tebe tražio 18 godina i za ove 3 godine si mi dokazala samo jednu stvar. Sjećaš li se teksta, znaš li kako ide ?

- Kakvog teksta ?
Pa znaš .. Jednom u životu dođe ta, koja ljubi tebe takvoga.. izbriše ti usnama poraze na grudima, kad te nježno poljubi. I ?
- I Boga moliš nek' je vječno tu, umro bi da zatreba za nju .. jer sve na svijetu želiš s njom ..
Baš to, želiš kuću, djecu, dom. Ona što te zavoli, sama ta to napravi..

11.07.2013.

8 372 !

Zašto baš ovaj dan, datum, mjesec, zašto uopšte ? Zar nas je mržnja toliko potkala da sami sebe ne možemo snositi, radi vjere, nacije ili bilo čega drugog. Samo kada pomislim na ovaj dan hvata me takva jeza, strah i bol da se osjećam kao da dio mene otpada. Možda u neko dobro, možda ovaj dio duše koji otpadne za ovim danom ide svima koji su tad nastradali, možda im ovaj dio moje griješne duše daje olakšanje jer onda znaju da neko misli na njih, da nisu zaboravljeni i da ih neko nosi u srcima i da ih nikada neće zaboraviti. Kako li žive ljudi što su ovo načinili ? Zar ih ne ganjaju duše ubijenih u snu, zar ih oni ne mole za oprost, svaku noć, dan, sat, minutu, sekundu ? Ja bih ih molila za oprost makar danas, na ovaj dan. Razumom i dušom ovaj čin je za mene nepodnošljiv, neimenovan, bolan i nemoralan, hah, čuj nemoralan. Svaki put kad dio moje duše otpadne za ovim ljudima, ženama i djecom, suza mi kapne niu lice, znoj mi pada sa čela i traži put kroz nakostrješjele dlake, put do slobode, put ka samoći .. možda put kao što su ti ljudi tražili da žive svoj život i da s neba, kroz naše oči gledaju kako mi za njima tragamo, kako za njima plačemo i kako ih molimo za oprost iako nismo ništa skrivili. A oni koji jesu, njima će na duši ovo da bude, oni će kad' tad' platit' za ono što su načinili .. i svaka naša prolivena suza za onima koje ne možemo gledati će njima za oprost trebati, ali je mi nećemo dati. Sa današnjim danom svi plačemo i dio sebe dajemo da bi oni kojih nema znali da još uvijek na njih mislimo, da za njima žudimo i da ih zaboraviti nećemo ..


8372 ! Nije to tek broj. Treba zastati, zašutjeti. Treba se iz duše pokloniti pred žrtvama stravičnog genocida u Srebrenici. Njih 8372 ! To nikako nije samo broj. To je jauk, plač, to je zvuk jači od svakog vriska. To je opomena. To je zavjet. To nije jecaj. To je otvorena rana iz koje liju krv, suze i oblikuju imena .. Njih 8372 !

10.07.2013.

Da imam pravo na još jednu želju, na onu koju zovu poslednju ..

I nakon 3 godine, osjećaj isti je. Jedina si osoba koja mi okupira misli, pa čak i u ove sitne sate. I Bog zna da bih dala sve na svijetu samo da imam priliku da se sada skupim sa tobom ispod one naše ljubičaste dekice, baš sada. Ušljo znaš .. na svijetu najviše :)

10.07.2013.

..

Kad bi ptice ovako umele da vole, kao ja,već bi se pretvorile u vetar.
Kad bi potoci ovako umeli da vole, kao ja, već bi postali okeani.

Kad bi prostori ovako umeli da vole, kao ja, već bi postali beskonačnost.
Kad bi vreme ovako umelo da voli, kao ja, već bi se pretvorili u večnost.

Kad bi zemlja ovako umela da voli, kao ja, već davno bi bila zvezda.

09.07.2013.

..

Iskreno ne mogu da vjerujem u šta se ovaj blogger pretvorio.

08.07.2013.

I svaki drugi mi je samo dokaz da si najbolji ..

Danas sjedim u busu i odjednom poče da pada kiša. Prolom oblaka. Ma odlično, uvijek me uhvati nespremnu. Što mi je još gore palo, mati mi sat vremena govorila : "Azra ne zaboravi kišobran" i znala sam da će mi to nabit' na nos kada se vratim naveče kući, al' nebitno. Autobus se već približava stanici i čujem kako razgovaraju dvije djevojke ispred mene :

Jaoo, eno moj Dino došao po mene sa kišobranom .. dušica moja jedina :)
-Blago se tebi kad je tako divan ..
Znam (odgovara sva puna sebe)


Kontam i ja u sebi : Koja sretnica čovječe, ode sa momkom pod kišobranom, a ti Azra tu vrećiću na glavu i opleti po kiši.

Izlazimo iz busa, i hodam gledajući ispred sebe kad odjednom neko iza mene dobacuje

Ufurana, sačekaj malo.. ja se zbog tebe mrznem ovdje pola sata a ti prolaziš pored mene tako :)

- Aaa pa to si ti :$
Šta si ti mislila ko je ?

- Mislila sam da si Dino
Ma koji Dino ?

- Nebitno bolan, ti si ..
 

Hodam stisnuta sa njim ispod onog kišobrana i ponavljam u sebi koja sam ja sretnica čovječe ..
I jesam, zaista jesam.

07.07.2013.

eeh :$

05.07.2013.

Volim kada osmijehom pravi zalazak sunca ljubomornim.

Volim kišu. Volim nas na kiši. Volim kada se svađamo pa on ostavi meni kišobran i onako ljut ide sam po kiši pored mene a onda kad zagrmi samo dođe i zagrli me ispod kišobrana. Volim kad se svađamo koji ćemo CD slušati u autu iako mi na kraju popusti a ja onda upalim onaj koji je on htio. Volim ga jer je isti onaj kakav je bio na početku. Onaj koji se bori za mene protiv svih, onaj koji svako jutro kaže onoj babi sa sprata iznad : "Ne brini baba, još malo pa ja nju odvedoh sebi. Neće ti više zagorčavat' život.." A ona samo ljutito odgovori : "Neka ti je Bog na pomoći sinko". Volim ga jer je spreman da uradi sve za mene, baš kao i ja za njega. I zato što je budala pa omotao gips onom prozirnom folijom da se ne skvasi samo kako bi mogao sa mnom da hoda. Volim ga eto.

I volim svoju Lamkicu, jer ona je i zaslužila ovako nekog, ko bi zbog nje pomjerio i planinu ako to treba :)

05.07.2013.

!

Ne postoji ništa ljepše, nego biti omiljena osoba svoje omiljene osobe :)

04.07.2013.

Luda sam za tobom, ali ovo i jeste vrijeme ludih :)

Šta se dogodi kada se dvije osobe posvađaju i onda bez najave, krenu jedna drugoj da izglade stvari ? Reći ću vam šta se desi xd Desi se jedna veeelika glupost. Čekam ja njega pred njegovim vratima, čeka on mene pred mojim vratima. I toliko se dobro sporazumimo da on krene svojoj kući i ja ponovo svojoj u isto vrijeme. I tako smo nervirajući jedno drugo i zapetljavajući stvari izgubili 3 sata. Ludilo ..

03.07.2013.

..

Danas sam završila sve što je mati zahtijevala. Sve sam joj udovoljila i konačno krenula njemu, bez najave jer sam htjela da ga iznenadim. Nekih 10 min. prije zadnje stanice zove on mene :

Zaboravio sam te nešto pitat' ..

- Reci ?
Pa dolaziš li danas ?

- Nikako ne mogu, opet je jutro započelo kao i prethodna 2 dana..
Razumijem ..

- Hajd zovi za 10 min. Moram do kioska .. Zauzmi poziciju ..
De bona, pozicija zauzeta od jutros, očekivao sam da ćeš mi reći da dolaziš.. Hodam po kući kao idiot sa nestrpljenjem al' eto.. šta ja mogu sad. Nmvz hajde zovem te kad se vratiš..


Za nekih 5 minuta sam se našla pred njegovim vratima i zvonim.. al' čujem samo njega kako govori : Nismo kući, u gostima smo. Mislim zeza se, čekam da otvorim a ono ništa. Zvonim ponovo kad ono opet ništa. Zatim mi zvoni mob. Poruka od njega : Da znaš samo da je prošlo više od 10 minuta. Ja zauzeo poziciju a ti ne trzaš.. uz sve to neka budala mi se prikačila na zvono a ja izludi. Požuri se ..

Pokušavam da suzdržim smijeh dok ga zovem ..

- Idi bolan otvori vrata, možda je nešto hitno. Ja sam tu, čekam te ..
Neću bona, ne zanima me ..

- E pa mene zanima ..
Otkad to tebe zanima ko meni zvoni Bgt ?

- Evo od ovog trenutka. Šta ja znam, možda je tamo neka cura sad ..
Ma kakva cura, ne bulazni

- Idi bolan otvaraj vrata i ponesi mob. .. hoću da se uvjerim da nije cura :D
A ja sve mislim da sam ljubomoran, šta se dešava ?

- Ništa, samo idi i otvori vrata ..


Ubrzo otvara vrata i gleda u mene.

- I onda ja bulaznim kada kažem da te čeka cura pred vratima ..
Davno bih ja otvorio da sam znao da me čeka bilo koja cura :)

- Bilo koja ?
Pa da, ionako mi je dosadno samom kući ..


Guram ga od sebe ..

- Ti to ozbiljno ?
Pa naravno :)

- I eto koja sam ja budala, sreća pa ima bus za 15 minuta.. Idem ja a neka tebi dolaze te BILO KOJE ..
Naspram tebe, one su sve nevažne.
- Ne zanima me, pusti me.
Znaš, da sam ja htio bilo koju ja bih odmah otvorio vrata a ne jedva pristao da ih otvorim uz tvoj nagovor.

- Znaš ..
Znam, i ja tebe :)


I da, definitivno je
i dalje onaj stari zbog kojeg sam izgubila glavu i sačuvala ga na lijevoj strani :)

02.07.2013.

U šupak kosmosa smo upali.

Živim dan po dan, misleći da je svaki dan isti, pogotovo ovaj period a onda se osvrnem iza sebe i shvatim da se toliko toga promijenilo. Posmatram ljude, svi negdje žure.. sve je postalo bezveze, mračno i monotono. Čak nas ni ovo sunce ne izvlači iz ove tame u koju smo zapali. Pitam se gdje je nestala sva ona radost, kada izađeš u grad i jedino što vidiš na licima drugih ljudi je osmijeh, tek poneko zabrinuto lice prođe pored tebe a i to je bila rijetkost. Sada ne smiješ ni da se nasmiješ maloj bebici u kolicima a da te djetetova majka ne pogleda sa nekom zlobom. Želim staro vrijeme. Želim one stare ljude sa dobrim smislom za humor, a ne ove koji te odmah pitaju šta si pušila ? Umorna sam više, umorna od ovog grada, od ovih ljudi a posebno od ovog vremena ..

29.06.2013.

Stisni se uz mene, luče, ne dam te daljini, ne dam vremenu..

 Znaš, poslije ovog teškog dana lijepo je bilo samo utonuti u tvoj zagrljaj. Zagrljaj u kojem se mogu izgubiti, u kojem se mogu sakriti od cijelog svijeta i nestati bar na kratko vrijeme. Zagrljaj u kojem mogu proživjeti jedan mali svijet, cijeli jedan mali život iznova i iznova. Napuniti prazne baterije, nahraniti gladnu dušu.. I dok sam tu, ne može mi niko ništa. Svoja sam na svome. Nema pritiska, nema teškog vremena, nema njih .. samo ja i ti. Hvala ti za sve one riječi, izrečene na mom krilu. Hvala ti za post koji si pisao sat vremena sa lijevom rukom. Da mi je bar svu tu bol koju ti osjetiš prenijeti na sebe. Da bar mogu, ni sekunde ne bih razmišljala. Mada vjeruj mi, i mene to boli, izjeda. Boli me što znam da tebe boli, boli me što ne mogu da sam tu non stop. Boli me to što ti oni rade. Boli me do te granice da sam spremna sve da ih KFJASVĆŽČŠFEA.. Ali eto, ubrzo će to sve proći. Samo je pitanje vremena, ne može sve ovako preko naših leđa. I onda uspostavljamo novi režim.. ko se usudi da te povrijedi na bilo koji način, ja ću da ga povrijedim duplo. Ionako da iskoristim ono znanje sa karatea, nisam valjda džaba trenirala 4 godine. Pa ko duže izdrži.. A do tada te ljubim na svako mjesto gdje boli ..

 

29.06.2013.

Znam nije Bog zna šta al' ostaću ti ja, bar mene imaćeš za sva vremena ..

Znam da sam ti to ponovila milju puta do sada ali evo opet ću. Upamti to.. ja ću uvijek biti tu. Možda ti i jeste teško povjerovat' u to, znam po sebi. Znam kako je kada niko ne mari za tobom a ti spreman da daš život za te iste osobe. Znam kako je kada brineš za njih, znam kako je kada paziš na sve sitnice samo kako bi njima udovoljio a onda oni dođu i iz čista mira ti poruše sve. Al' ovo naše im ne dam. Neće i ne mogu da unište. Ako oni mogu da budu takvi da ti to učine, ja ne mogu. Jednostavno moraš da prihvatiš da su to ljudi bez trunke osjećanja, znaš bebi danas se svašta naziva roditeljima. Znaš i sam da smo u istoj situaciji, pa čak sam ja možda i u goroj ali eto. Imamo mi nešto što je samo naše, moje i tvoje. I trebamo njima da zahvalimo, bar su nam pokazali kakvi roditelji ne želimo biti, ni pod koju cijenu. Bar smo na kraju mi, ti koji imaju čist obraz. Glavu gore, nije lahko al' uspjet' ćemo. Zajedno možemo sve !

28.06.2013.

..

Čak i u ovom polumraku bolničke sobe si najljepši. Jesi. Znaš da jesi :)

27.06.2013.

One and only .

Zašto Bože, zašto je sve krenulo naopako ? Aha, pa naravno. Azra nije navikla na tako silnu sreću.
Mi se sinoć dogovorili da izađemo vani oko 7 jer je on imao nekog posla. Nekih sat vremena prije on mene nazove i pita me:

Šta bi ti uradila, kada bih ja umro ?
- Hajde bolan ne zajebavaj se sa tim stvarima ..
De onako pitam samo, naletilo mi
- Pff šta bih uradila, našla bih sebi drugog logično :D
Oko moje logično, hajd dobro samo sam nazv'o da te napomenem da budeš spremna u 7 ispred zgrade, ja krećem oko 6 i 10..


I naravno ja sam bila spremna i čekala. Vrijeme je prolazilo a njega ni na vidiku. Pogledam na sat kad ono pola 8. Zovem ga, da vidim gdje je, zašto kasni ali ništa. Izbacuje me non stop. Zatim meni zvoni mob. Kenan je.

Hej bona, treba li ti prijevoz do bolnice. Povest ću te ja, ako već nisi otišla. Žao mi je bona, stvarno mi je žao.
- Ma kakav ba prijevoz do bolnice, ne zajebavaj me :D Ako još uvijek pristaješ na onaj glupi nesporazum sa onom babom, nije do mene što me nije shvatila ozbiljno..
Azra, govorim o toj nesreći, ne pravi se luda.
- Joj Kenči, daj večeras ćemo na sladoled pa ćemo se zezat', trenutno mi nije do toga. Izvini, moram sada da prekinem. Nedžad me sigurno zvao do sada par puta. Brinut' će se, znaš kakav je.. pogotovo kada sam ja u pitanju.
Nemoj srat' da ne znaš ? Jesi ispred zgrade ? Ostani tu gdje jesi, OK ? Dolazim po tebe.

- Hajd valja, samo nemoj se ljutit' ako odem, msm ako Nedžo dođe prije tebe. Dogovorili smo se da idemo u Coloseum a znaš i sam koliko nam treba do tamo.


Nisu prošle 3 minute, dolazi Kenan.

Hajde sjedi u auto, vozim te ja.
-Tebi je još do zajebancije izgleda ? Pa jesam li ti rekla da čekam njega da dođe po mene. Neću da idem nigdje dok on ne dođe.
Azra, lutko, sve će biti u redu. Skoro su ga pregledali, došao je svijesti.. ima slomljenu ruku i 2 rebra.
- O čemu pričaš bolan? Vjeruj mi Bgm, nisam nešto u fazonu od jutros. Dan mi je sjeban nemoj me i ti još peglat'.
Nedžad je ..
- Šta je on ?
O jbt pa o tome ti cijelo vrijeme govorim. Čovječe, pa mislio sam da znaš i da me furaš kao i obično. Imao je nesreću, krenuo je sa motorom valjda i kod magistrale ga je udario čovjek u zadnji dio motora, al' dobro je sad. Sve će biti u redu.


Počinjem da se tresem. Ne znam šta da radim, gdje da gledam. Gubim tlo pod nogama a u glavi mi se samo vrti ono njegovo pitanje Šta bi ti uradila, kada bih ja umro ?
Ulazimo u auto i za par minuta smo već u bolnici. Ispred vrata me dočeka njegov otac i ponaša se prema meni baš onako kako sam navikla. Tjera me govoreći: "Šta želiš ti ovdje, kada si ionako ti glavni krivac za sve ovo što se desilo?"
Pokušavam da prođem pored njega ali me gura rukom. Onako van sebe udaram ga šakom u nos i neki ga medicinar udaljava od mene dok mu nos krvari. Ulazim u sobu i vidim ga kako leži u zavojima. U transu počinjem da vičem na njega zbog motora, zbog toga što mi je rekao da će doći autom, ponavljam mu sve ono što sam mu rekla poslije njegovog prvog udesa. Plačem, tresem se i grlim ga ondje dok on nepomično leži. Diže lijevu ruku, grli me i govori:

Ne plači malena, pa živ sam. Tu sam, sve će biti u redu.
- Šta da nisi idiote, pa umrla bih i ja.
Čuj umrla bi, a kaže mi onako da bi sebi našla drugog..

- Drugi ne postoje, samo si ti. Uvijek si i bio samo ti. Nemoj..
U redu je bona, tu sam. Jesi l' mi vidjela starog tu negdje ?
- Jesam, čak sam mu i nos razbila. Okrivio je mene za sve ovo što ti se desilo čak mi nije dao ni da prođem ovamo. Nije mi preostalo ništa drugo, pa sam ga u onoj huji nabila šakom.
To je moja cura :$ Ponosan ti ja do neba znaš ?
- Pusti ponos, moglo se ovo sve gore završit'
Vidiš bona, ima nešto dobro u tome..

- Ma ima vraga, šta ima da bude dobro ?
Znaš, večeras sam trebao da idem u Tuzlu..

- Pa dobro sada mi Tuzla izgleda sjajno kada je usporedim sa svim ovim zavojima..
Ne plači više bona, više me bole tvoje suze nego ova ruka pa čak i rebra..


Prenoćila sam u bolnici i bila tamo sve do maloprije. Na kraju me doktor najurio kući da odspavam. Jebem ti umislio sebi da je kao onaj doktor iz serija cc. Ali eto, morala sam poći. Krenula sam a on je dobacio :

Hej malena, izvini ..

- Zašto bolan ?
Zato što nisam došao po tebe na vrijeme ..


Bog mi je svjedok da sam htjela otić' tamo i izgrlit' ga i po milioniti put mu reć' da je moje sve al' morala sam da idem jer oni pogledi doktora su mi obećavali da bih dobila zabranu ulaska u bolnicu ..





25.06.2013.

srce

I eto, ja tako sva razočarana u sve što mi se desilo danas, sjedim i listam ovo čudo. Onda dolazi do mene moje malo stvorenje i kaže : De seko da ti sjednem u krilo, moram ti nešto ispričat'.
Onda shvatim koliko sam ja bila okupirana sa glupostima da sam svoje malo sunce zanemarila. Sjeda mi u krilo i kaže :

Sad znam zašto ti hoćeš da se udaš za Nedžija.
- Ma pile malo, šta ti znaš, još si premalen za te stvari :)
Ma znam seko, ja sam se zaljubio i znaš, jedva čekam da se oženim :$
- Oko moje lijepo, kupiće tebi seka curu idi se ti igraj, nemoj da te Samke čeka.
A kada ćeš mi kupit' curu ?
- Kad za to dođe vrijeme..
A kada će doći vrijeme ?

- Kada bude suđeno :)
A kada će bit' suđeno ?

- Ne znam ljepoto, za desetak godina ..
A što za desetak godina ?

- Pa zato što je sada rano, čak i previše.
A zašto je rano ?

- Zato što imaš tek 5 godina.
A hoće li sutra bit' suđeno ?

- Mogli bi mi Anele ovako do sutra, hajd pusti seku da napiše nešto, hoćeš li ?
A zašto ?
- Zato što te eno brato zove, idi sad :)

Pozdrav za Melitu koja ima ubjedivo najljepši post today :$ Zna ona zbog čega hahah :$
I moju ljubav br.2 koja me zaboravila ! <3

25.06.2013.

...

Evo, ako vas ima još nervoznih, ljutih, nanerviranih, slobodno se javite meni i izbrojite mi se, jebite mi sve živo jer danas je očito dan za to. Od oca pa do jebene babe sa sprata iznad, svi su mi se nabrojali. Pa nemam ništa protiv .. Kaže mi moj Kenči : De nemoj bit' tužna, pobiću ja to sve.. Al' ja stvarno nisam tužna, zaista nisam.
Jer kažu da nas ništa ne čini tako velikim kao velika bol.
Ponekad i tuga zna biti neobično lijepa na neki svoj čudan način, baš kao i to da te neko može voljeti na neki svoj, neobičan i čudan način..
Tuga i patnja nisu male stvari da bi obitavale u malim srcima. Čovjek koji nije upoznao veliki strah nije kompletan čovjek kao i onaj koji nije otkrio veliku tugu ili veliku radost.
Da smo mi živi i zdravi, svi smo mi ljudi rijetko je ko čovjek od nas.
Zato bar volite uvijek iskreno i snažno. Samo tako će vaš duh biti spokojan .. :)

P.S ljubim svog Ušlju, bez njega bi mi sve ovo vjerovatno teško palo :)

25.06.2013.

ly

Sad brišem poruke i naiđem na jednu, primljena 20.03.2013 i piše : Ne može te voljeti niko više od onog' koji je i nakon 34 mjeseca veze još uvijek u šoku što te ima. Ne može te voljeti niko više od mene ! :)

Zna on da ja njega volim najviše na svijetu al' opet sam htjela da uđem ovdje i ostavim još jedan trag iza nas. Još jedan dan smo preživjeli. Još jednu noć u nizu sam se iskrala iz kuće samo da bih dočekala novi dan u njegovom zagrljaju. I to je prava vrijednost svega. Nikakve kuće, automobili, nikakvi novčanici i računi u banci ne mogu se porediti sa tim trenucima istinske sreće. I nema tih para kojima bi se mogao platiti taj jedan zagrljaj i jedan minut sa tobom. I evo idem sada, idem da spavam .. moleći Boga da ti podari još jedan dan u ovom gradu, još jedan dan tu sa mnom. A hoće, nadam se da hoće. Nisam bila loša hahah :D


24.06.2013.

Ono što su meni radili, ja neću vraćat' tebi :)




Džaba ga napadnem i dobijem ovu pjesmu sa posvetom : Slušaj, ja sam u drami, priznajem nisam dobro .. al' zaboravim na vrijeme kada ga provodim s tobom. Ne možeš se usporediti, bolja si od prethodnih i vjeruj mi kad vjerujem da si sve ono što treb'o bih. I možda ne znam puno toga ali znam ono važno, znam kako se voli i odrasto sam odavno. Više ni ne izlazim, nisam željan provoda, željan sam samo ljubavi i iskrenog odnosa. Vidiš zvijezde ? - Jebeš ih, tebi pripada mjesec i ako padneš, i teško je, ne brini .. ti imaš MENE !

Volim te jedini ! Oprosti !

24.06.2013.

.

Te oči su definitivno dobitna kombinacija, kako to glupe cure nikada nisu ukapirale ?

23.06.2013.

Jer nemoguće postaje moguće, ako dovoljno želiš.. :)

Ne znam kako ste vi proveli jučerašnji dan, kako ste proveli noć i kako ste proveli ovo jutro al’ moram vam reć’ da meni nije moglo ljepše jutro osvanut’ :) Jučer smo išli na bazene, opet sam okasnila, opet se ljutio na mene pola minute. Super je bilo sve do 6 sati a onda me mama nazvala i rekla da ona, otac i braco idu za Jajce jer je sutra tetki rođendan pa ih zvala. Tako da je od 6 sati postalo toliko odlično da sam sumnjala da nešto drugo može to da nadmaši. Oko 8 sati smo došli kući i obećao mi je da će doći oko 9 pa da gledamo ovo finale ZG, šta ja znam. I došao je, u 9 i 10. Usput, kada je Gile proglašen pobjednikom ja sam k'o one najveće KRONE, razbila čašu i zaplakala od srca :D Pa Bože dragi, konačno da jednom pravda pobijedi :D Kada se završilo, krenuo je kući i stajali smo u haustoru do 1 i bilo nam se teško rastat' pa smo se vratili, pustili sebi film i legli na kauč xd Dogovorili smo se da ide kući, tek kada brato dođe kući, tamo oko pola 3 a onda odjednom ..

Jutro je.


Prije nego što otvorih oči, udišem dobro poznati parfem i instiktivno mi se uglovi usana pretvaraju u smijeh. Razmišljam, sanjam li ? Ma sanjam i ne želim da se probudim. Dvoumim se da li da otvorim oči ili ipak ne ? Osjetim poljubac na čelu i otvaram oči. Vidim osmijeh, najljepši osmijeh na svijetu. Ponovo zatvarim oči. Otvaram oči, a on je opet tu. Par puta zatvorim pa otvorim oči a ono svaki put vidim isto. Čujem :

- Dobro jutro moja voljena, ne voli te niko kao ja .. i prasne u smijeh :D

Gdje si Kemale, nisam te prepoznala .
- Pa dobro, nisi ni ti Aysela, al' ubila se pjesma :D


Gledam, obučeni smo (hvala Bogu hahah :$) i skupljam se uz njega, moleći ga da spavamo još samo 10 minuta.


- Spavaj bona, ja te ionako gledam već 20 minuta pa mogu i tih 10, nije te niko ni probudio :P

De ovaj, nisi ništa radio sa mnom ?
- Moram ti priznat' da jesam :)

De Nedžade, nemam snage trenutno al' zamisli sebi šamar
- Pa zar nisam ? Gledao sam sa tobom film, bio sa tobom na bazenima ..

Jesi kreten, znaš da ne mislim na to
- Aaa tvoj bed, nisi konkretno pitanje postavila :)

Evo pitam te sad
- Nismo ništa, ne znam ni kako ni kada smo zaspali, vjerovatno negdje u pola filma. A uostalom vidiš da smo isto obučeni kao i sinoć tako da ..

Dobro hajd sad šuti, što si se navio jesam ti rekla da hoću da odspavam još 10 minuta, vidiš za 5 minuta bi se probudila, al' sad ću za 10 i to sve zbog tebe ..
- Čuj šta si se navio, a non stop me ispituješ pitanja, znam da ti je to u podsvijesti al' znaš i šta sam ti obećao već !

Hoćeš ti da šutiš ili nećeš da šutiš ?

I stvarno je šutio,  a ja nisam mogla da zaspim. Ono njegovo srce k'o bubanj bgt ne može čovjek ni zaspat'. I onda kao navijen je počeo da govori :


- Raspletene kose legla je pored mene. Kad bi spavala tako glavom naslonjena na moju ruku, hvatao sam priliku da se nadišem njene kose, njenih užarenih obraza, jedva ih dodirivajući da je ne bih probudio.
Naime, sad kad sam bio uvjeren da je više ne volim, počeo sam da je volim.
Poljubih je u čelo. Iako nisam želio, probudio sam je. Slutili smo jedno pored drugog. Dugoo ..
Bio sam sretan. Ne samo da sam se navikao na nju, nego nisam više mogao bez nje ..

Raspletene kose legla je pored mene. Kad bi spavala tako glavom naslonjena na moju ruku, hvatao sam priliku da se nadišem njene kose, njenih užarenih obraza, jedva ih dodirivajući da je ne bih probudio. Naime, sad kad sam bio uvjeren da je više ne volim, počeo sam da je volim.

Poljubih je u čelo. Iako nisam želio probudio sam je. Slutili smo jedno pored drugog. Dugo…

Bio sam sretan. Ne samo da sam se navikao na nju, nego nisam više mogao bez nje…

- See more at: http://balasevizam.com/nisam-mogao-vise-bez-nje-dorde-balasevic/#sthash.Ke1RnKXZ.dpuf

Ušljo, sve mi govoriš dosta te sa Balaševićem a vidi sad ga citiraš
- Sve za tebe :)


Znala sam da je predobro da bi bilo istinito. Maloprije, kada sam ga ispratila kući uzela sam laptop da vidim šta je novo ovdje na blogeru. I pogodite šta ? Moj ušljo je pronašao ovaj citat na jednoj stranici i pročitao mi ga dok sam ja kontala da je naučio napamet. Ušljo moj lažljivi .. ušljo najvoljeniji !
22.06.2013.

..

Pa mislim šta se ovo dešava xd Svi negdje požurili da se žene i udaju aman Bože .. Sinoć nas dvoje trčali od pola 10 do 12 naveče i prolazimo kraj kuće ovog mog jednog bivšeg kad ono tamo praavo veselo. Ženi se momak haha :D A prije mjesec i nešto mene zvao da se pomirimo, molio me, dolazio kući a vidi sad. Nisam mogla doć' sebi, što od smijeha, što od iznenađenja HAHA :D
Bože sačuvaj xd
Nebitno sad :) Sinoć upalim TV kad ono Farma i razmišljam kako neki ljudi mogu biti toliki bolidi da troše pare na gluposti od ove FARME i da glasaju za te iste, a ovamo toliko ljudi bolesnih, toliko ljudi kojima treba novac kako bi ostali živi i postoji broj koji treba da okrenu i da doniraju pišljive 2 KM. Ne kontam, Bgm ne kontam. Vjerovatno nikad neću ni skontat' jer ljudska glupost nema granica. Sa jedne strane glasate za ljude koji vas ne jebu ni 2%, glasate za njih i nemate nikakve koristi od toga a sa druge strane imate priliku biti bolji ljudi.. imate priliku spasiti nečiji život. Ipak, naravno ne razmišljamo svi isto..

21.06.2013.

Ušljo je ušljo ♥

Uđem na blog da malo promijenim ovu pozadinu i onda shvatim da sam sentimentalno vezana za ovaj izgled xd Dobro, možda stvarno nisam normalna .. al' kad vidim ovo UŠLJO <3 u zaglavlju, toliko mi je toplo oko srca da se to ne može opisat' :)
Jednostavno volim sve što taj naziv predstavlja, volim uspomene i volim ovaj osmijeh koji mi se nađe na licu svaki put kada pročitam to.  Znam da i njemu to izmami osmijeh svaki put kada uđe na blog a posebno kada odemo u park i otvorim blog pa ga posmatram dok čita :)
Osmijeh je tu, a onda mi se okrene i složi neku nedefinisanu facu, za koju vjerovatno misli da izgleda ljutito i kaže mi : Pa otrove, zar smo još na Ušljo ? I opet okrene glavu misleći da ne kontam da se smije :)
I eto, to je taj osmijeh koji ja ne bih mijenjala ni za 100 drugih izgleda.

21.06.2013.

I wouldn't trade our time together, wouldn't trade for anything. Cause nothing else here in the world can bring the happiness you bring ..

Joj nismo nikako u dobrim odnosima hahah :D
Nešto se dešava sa mnom, valjda sam ga toliko poželjela da mi je svaka sitnica dovoljna da se naljutim. Jučer mu ja fino kažem da hoću obuć' haljinicu a on namjerno dođe sa motorom. Kaže prljavo mu auto. I onda meni nadođe, ne znam kako, ne znam odakle, da se ja odem kući presvuć' i onda da idemo da peremo auto. I otišli smo do njega, prali auto, prskali se i na kraju se ja opet naljutim zato što mi je poprskao prozore vodom nakon što sam ih ja očistila onim vragom za stakla. Eto koliko sam ja napaćena hahaha :$ Onako mokra nisam mogla sjest ni u auto ni na motor pa sam morala da se presvučem. Dao mi je svoju majicu i šorc i otišli smo na našu klupicu kraj Vrbasa.

- Znaš, mnogo si mi nedostajala.
Predpostavljala sam, nisi imao s kim da se svađaš
- Šta misliš zašto su služile one cure i rođaci ?
Ne znam, znam zašto su meni služili oni momci sa bazena
- Stani malo, jesi to bila na bazenima ?
Pa naravno.
- I za šta su ti služili ?
Pff i nisu baš ni za šta posebno, bježala sam od njih jer mi je bilo vruće ..


Sjeda na drugi kraj klupe i gleda negdje tamo u daljinu.


Šta ti je sad, što ode ? (pitam ga, jedva suzdržavajući smijeh)
- Pa eto, bježala si od njih jer ti je bilo vruće, tako da sam ti ja sad učinio uslugu i otišao od tebe jer je i sad vruće .


Sjedam mu u krilo i smaram ga.


- Šta je, sad ti nije vruće -.-

Naravno da nije, ti .. ti si drugačiji :)
- De pusti me, isti sam ja kao i drugi svi. Nadam se samo da će bazeni bit' prljavi kad odem slj. put u Tuzlu -.-
Hmm, baš su me jučer zvali da idem u Gračanicu na bazene a u subootu planiraju u Doboj.
- Ma super za tebe, šta čekaš. Idi spremaj se, blizu je subota -.-


Nisam mogla više da izdržim a da se ne odvalim smijat' xd

- Šta je sad, što mi se smiješ. I gledaj ovo Bgt, na naš 20.-ti ti meni našla da pričaš o drugim momcima i bazenima, i o tome kako ćeš ić' ponovo sa njima
Pa dobro zar ti stvarno misliš da bi' ja išla bilo gdje sa njima, pogotovo bez tebe ?
- Ne govorimo o tome bi l' ti išla nego već si išla.
Pa nisam išla, o tome se radi. Sve to je bila ložiona, jer si mi spomenuo one cure gore !
- Umije li iko da bude tako okrutan kao ti ?
Umije li iko da je ovoliko tvoj ?
- Umije li iko da non stop citira Balaševića kao ti ?

Umije li iko da priča non stop gluposti kao ti ?
- Umije li iko da te ovako poljubi .......
E to ne znam, samo jedne me usne ljube evo već 3 godine i mjesec dana
- Wrong answer al' nema veze .. hajd sad šuti i slušaj sad :





Gledam ga onako sretnog, nasmijanog dok pjevuši ovu pjesmu i ponovo skontam zašto baš on. Zašto je baš on od svih tih silnih prolaznika samo moj, moj neko. Onda me prekida u tom momentu razmišljanja koji je u zadnje vrijeme sve rjeđi i rjeđi i ponavlja :

Like the beauty of the sun you light my life so I can see
You make me laugh and show me how,  just how good this life can be
And in our moments filled with joy, is where I live, where I am free
Lay in my arms, I’ll hold you tight, just like you like, continually .. 

 http://25.media.tumblr.com/tumblr_lyfagiof461qlcfsso1_500.gif

20.06.2013.

..

Kad pročitam jedan te isti tekst na 5 različitih blogova, pritisak mi skoči k'o Osman Hadžić na mitingu Zlatne lige u Doboju -.-

20.06.2013.

I uvijek ću te voljeti, i gorjeti ..

Znaš i sam koliku volju imam da ti napišem nešto posebno, baš sada .. Baš ovog trenutka kada je otkucala ponoć, kada je stigao naš 20.-ti. Ali eto, inspiracija me po običaju izdaje. Ma neću više ni da razmišljam o njoj :$ meni je dovoljno to što ti znaš sve to, bez da ijednu riječ napišem ovdje.
Hvala ti za svu pažnju i ovo cjelokupno strpljenje, jer mene je već snaga počela da izdaje. Hvala ti što si mi bio glavna podrška i glavni oslonac kroz ovaj period.

Volim te, znaš da te volim. Hvala ti što traješ sa mnom ovih 37 mjeseci :)

19.06.2013.

.

Imagine a future moment in your life where all your dreams come true. You know, it's the greatest moment in your life and you get to experience it with one person. Who's standing next to you ?
For me, that's You.

19.06.2013.

Možda i nismo par kao iz najljepših filmova, možda nismo savršeni .. Ali ja sam s njim sretna, i imam sve ono što one, koje sanjaju princa na bijelom konju, nemaju :)

18.06.2013.

Ako nije luda, ljubav je gubitak vremena. U životu ima previše prosječnih stvari. Ljubav ne bi trebala biti jedna od njih ..

Proglašavam ovaj dan mojim praznikom. Baš ovaj 18.6 !


http://upload.slike.com/wp-content/plugins/imageuploadservice_full/includes/thumb.php?src=http://upload.slike.com/slike/2013/12/1387187389-514-x-725px-A8xy2.png&w=1600

18.06.2013.

..

Jutros, kada sam je vidjela kako plače sa poklonom u rukama nisam ni slutila na što će ovo na kraju izaći. Nisam ni slutila da će pročitati blog zbog moje gluposti. Nisam ni slutila da će nam slagati kako radi produženo 2 sata samo kako bi pročitala blog od početka. Ni u snu nisam mogla očekivati da će donijeti kući buket i čokoladu koju joj je on poslao na posao. Ni to da će mi se zahvaliti a kamoli da će me zagrliti. Bila sam.. bila sam operisana svih osjećaja prema njoj dok mi nije ispričala cijelu istinu. Shvatila je da mi bar to duguje nakon što je pročitala sve ovo što ja pišem 2 godine i nešto mjeseci. Žao mi je što je pročitala mnoge stvari prvenstveno ono posvećeno njoj. Pročitala je ono što se nakupljalo u meni 3 godine. Drago mi je što mi je ispričala istinu, drago mi je što mi je nakon toliko patnje olakšala bar nešto. Žao mi je samo što mi sve nije ranije rekla, jer da jest sve bi bilo drugačije. Sve bi bilo ljepše i što je najvažnije u cijeloj ovoj priči niko se ne bi napatio. Ali eto, ipak joj hvala na svemu. Hvala joj što je plakala sa mnom. Hvala joj što prvi put u našem razgovoru u ove 3 godine nije povisila ton na mene. Hvala joj što je nakon tri godine prihvatila njega. Hvala joj što me je zamolila da joj napravim frizuru onakvu kakvu sam joj napravila prije 4 godine za Novu godinu. Jednostavno, hvala joj što mi je uputila normalne riječi nakon ovog dugog perioda. Jest da nije kao prije, niti će ikada biti ali ipak ima neke nade, zar ne ?

18.06.2013.

Sretan ti rođendan !

Evo ga, tu je .. već tvoj treći rođendan otkako nismo u dobrim odnosima. I znaš, nije mi lahko. Boli me. Boli me što mi onako hladno odgovoriš "HVALA" , boli me što i ne pogledaš kako treba moj poklon. Boli me što mi se bar ne nasmiješ. Boli mene dosta toga. Boli me što nisi mama kakvu mi trebamo. Boli me što ne mariš za nas. Boli me činjenica da ni ja nisam baš najbolja kćerka na svijetu, jer i najjači bi se slomili slušajući one tvoje riječi. Boli me što ti sada ne mogu otić' u sobu, kao nekada davno u 00:00 boreći se sa bracom ko će prvi da ti čestita rođendan. Boli me što smo tako blizu a tako daleko. Boli me što nas dijeli jedan jebeni zid. Boli me to što nećeš da mi ispričaš cijelu istinu o svemu što tražim od tebe. Boli me što nećeš da se potpišeš na jedan obični papir. Boli me što znaš koliko mi je teško a ti mi se smiješ. Boli me što em u ove 3 godine nisi zagrlila, poljubila il' rekla bar nešto lijepo. Boli me što te ne zanima da li mene šta boli, kako mi je prošao dan, da li me je neko povrijedio. Boli me tvoja jebena ravnodušnost. Znaš mama, druge majke se brinu o svojoj djeci, posebno o kćerkama. Ma neću više da pišem. Ne znam ni sama što mi je ovo trebalo. Ovdje je samo trebalo da piše SRETAN TI 39. ROĐENDAN i to je sve. Upamti samo jednu stvar.. Ti mene nikada nećeš moć' mrzit' onoliko koliko ja tebe umijem da volim. Nikad !

17.06.2013.

....

Uđem na fb i prvo što vidim su silni statusi tipa  :
"Lajk i pišem mišljenje"
Pa tvoje mišljenje me zanima k'o i reisa Cerića ishod utakmice 4. paragvajske lige za hrvatske imigrante s nevažećim pasošem u pecanju srdela na presušenom jezeru.
I onda debilni očajni momci koji su jedini fizički dodir s osobom ženskog spola imali kad ih je mama izudarala daskom za peglanje po guzici pišu :
"Preko redaaaa"
Pa preko reda bih ti opalila takav šamar da bi ti glava s ramena otpala k'o Rahimić s popisa reprezentativaca pozvanih na SP 2014 !

15.06.2013.

Mrzim ..

- karijeriste
- dupelisce
- osobe koje okreću ljude jedne protiv drugih
- osobe koje kažu da žive motom : "Budi ORIGINAL" i onda se ovamo ponašaju kao i hiljade prije i milioni poslije njih ..
- osobe koje gaze preko drugih za ostvarivanje svojih ciljeva
- spletkaroše
- lažne prijatelje

Gonite se svi !

15.06.2013.

I ljubomoru treba zaslužiti ..

Dok ja onako ljuta sjedim u stanu, zamišljam ga sa nekom trebom tamo kod rođaka koji je govno. Baš je te cure morao zvat' dok je on tamo.. Odem vani da se smirim i stiže mi poruka. On naravno xd Šalje sliku :

http://upload.slike.com/slike/NTOfL.jpg

I piše : "Na leđima je natpis MAKSE SELJANKO al' nisam mog'o sam sebi leđa uslikat'.. Tako da koja mi priđe samo joj leđa okrenem, ,valjda će skontat'. A ti se sad fino smiri i ne brigaj. Ljubim te ja mnoogo, mnoogo !"

I tako skontam da sam glupa što sam ljubomorna i nakon toliko vremena al' jbg. Nije jednostavno xd Ma ne dam što je moje :D

EDIT : OVA KARLEUŠA IZDOMINIRA SVE NA OVOJ FARMI. KRALJICA :D

14.06.2013.

..

Zašto ove curice koje izgledaju gore nego Breivikov dosje, pišu na fb da rade kao Victoria's Secret model u agenciji, kad s takvim izgledom mogu bit' jedino maskota Černobilske elektrane ?

14.06.2013.

Nek' sam konačno i sunce doživjela B|

http://upload.slike.com/slike/9rDfB.png

13.06.2013.

..

Sjećam se da sam se strasno nadala kako negdje tamo postoji jedan muškarac za mene. Jedan koji je bolji od svih drugih. Jedan muškarac kojeg bih mogla voljeti toliko jako koliko bi i on volio mene. Željela sam muškarca sa kojim ne bih morala igrati igrice i pretvarati se da mi nije stalo svaki put kada me povrijedi. Željela sam muškarca uz kojeg ću se osjećati sigurno. Željela sam čovjeka za kojeg bih u dubini duše bila sigurna da me voli. Ne zato što mi to govori, nego zato što osjećam da me voli, zato što od same njegove prisutnosti osjećam podrhtavanje. I tek sad shvatam koliko je sve to malo, kada se uporedi sa njim..

13.06.2013.

Ja sam našla svoje nebo u njegovim očima ..

Važno je da imam nekoga za koga znam da ću ga imati uvijek .. Najbitnije od svega jeste da živimo jedno za drugo, da smo sretni s ovim što imamo. A ni sve godine, dani i sati nisu bitni kad se uporede s našom ljubavlju. Jer ona je jača od bilo kojih kalendara i kazaljki na ovom svijetu. I nema tu neke sredine ni prosječnosti. Ili nekoga voliš toliko da bi zbog njega ubio ili ga nikako ne voliš. Trećeg nema ..
12.06.2013.

.

Stigao je tamo, hvala Bogu. Od onog silnog prokletstva stvarno sam čekala samo da se nešto loše desi. Ali eto, uzalud joj sve ipak je prošlo kako treba :D Šteta što nisam prespavala ovaj dan, jer ubijaju me trenutno one njene rečenice koje mi se motaju po glavi. Ali biće sve u redu. Mora da bude. Imam njega, ona mi nije potrebna uopšte. Istina, voljela bih da imamo normalan odnos kao ostale majke i kćerke ali uzalud. Ne mogu ja protiv nje nikako. I opet se svaki put desi jedna te ista stvar. Ona se i dalje smije zbog toga šta mi je sve rekla, a mene uvijek guše one riječi koje ja njoj izgovorim, iako su stotinu puta manje bolne nego one što ona meni izgovori. Pokušam, suzdržavam se, isključim se.. Ali i normalnom bi prekipila 3 sata žvocanja nad glavom. Onda slijedi priča o njemu. Svaki put isto, napamet znam njenu priču. Njene riječi. Tek tada se ja pretvorim u drugu osobu.. Ne dam, ne dam na njega. Sve mi uzmi, izbaci me na ulicu al' za njega ne zakačaj. I sama znaš koliko mi znači, i sama znaš koliko ga volim, i sama znaš koliko smo se borili prvo protiv njegovog oca. I na kraju iako sve to znaš opet se uvijek nađeš da mi jebeš živce. Ne mogu da gledam u njega, ni da slušam kako ga onako vrijeđaš samo zato što on iz pristojnosti neće ništa da ti kaže iako znam koliko i njega bole sve te izgovorene riječi.
Pa ženo, znaš i sama koliko mogu da trpim. Predpostavi sebi do koje si me granice dovela da sam bila spremna da ruku dignem na tebe. Imaš sreće što mi je on onako čvrsto stisnuo ruku, stvarno imaš sreće..

I vjeruj, da mu se nešto desilo dok je putovao mislim da ti ne bi preživjela.

12.06.2013.

..

Mrzim ove trenutke kad znam da putuje za par sati. Mrzim ih, jer tako brzo prolete, da već u slj. trenutku sjedim sama, bez njega. Jednostavno mrzim trenutke bez njega, jer tada stvarno ništa nije u redu. Ili sam sebi umislila ? Ma nisam, definitivno ništa nije u redu. Svi ljudi postanu teški, naporni. Valjda zato što sam navikla da se zajedno borimo protiv svih njih a kada ode .. sve ostane na meni. Prva na listi je ona, moja majka ako se to već može nazvati tako. Uživa. Uživa gledajući mene bez njega. Uživa da se naslađuje mojim bolom i uživa da sluša sve one moje psovke nakon njenog proklinjanja "DABOGDA TI SE NIKAD NE VRATIO".. Bravo mati, zaslužila si NOBELOVU nagradu za najgoru majku svih vremena ! Bravo ti ! Ponosi se sama sa sobom ! Nabij se nogom u guzicu ! Vidiš ja tebe ne smijem ni da proklinjem, jer navikla sam da se sve vrati prvenstveno meni. Idi. Ostavi nas na miru. Ionako nismo ni navikli da si nam majka. Idi, molim te idi. Toliko je noževa i čaša u ovoj kući da se bojim za tebe ! Upamti, džaba ti sva tvoja prokletstva ! Bog lošim ljuima želje ne ispunjava ! A onaj potpis ćeš morati da staviš na onaj list .. Morat' ćešš !
Ako mi je već Bog dao priliku da pobjegnem od tebe miljama daleko i da se nikada ne vratim, zašto ja to ne bih iskoristila ? Dao ti Bog života i zdravlja, samo daleko od mene .

11.06.2013.

A joooooj :$

http://sphotos-c.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-ash3/7865_583985331622874_1531672295_n.jpg

Imat' će aBd :)

11.06.2013.

:)

A volim te, najviše na svijetu.. Oni su nebitni i sve ostalo je nebino. Samo mi smo ti koji su bitni :)

I osjetih samo nježni dodir njegove ruke oko struka. I miris dobro poznatog parfema. Onog njemu najdražeg. I pravih se da ne znam ko to stoji iza mene, pokušavajući me iznenaditi svojim dolaskom. A znala sam, itekako sam znala. Jer kad te jednom dotakne, slutiš njegov dodir i na deset koraka od sebe.

10.06.2013.

Mnoge žene lude za tobom a ti meni pripadaš :)

Pored svega što se i njemu dešava uvijek nađe način da on meni udovolji. Ne znam kako mu uvijek uspije. Trudim se i ja, svim silama al' uvijek me prevaziđe svojim postupcima. Probudio me u pola 7, samo da mi kaže da je dobio slobodan dan na poslu i da dolazi do mene kako bi me odveo negdje. Onako mrzovoljna, nenaspavana čitav sat vremena sam se spremala. Izađem ispred zgrade, po prvi put da on mene ne čeka. Naiđe komšinica i odmah mi digne tlak sa rečenicom : "Drago dijete, nije valjda da si sad kući došla". Kažem joj onako : "Ma došla ja baba jutros u 4 i evo već par sati čekam ne bi l' mi ko otvorio ulazna, pošto sam ključ zaboravila". Pogleda me neprijebivo i nešto promrmlja i ode. Onda vidim njega, kako izlazi iz auta sa buketom ruža. Sva nervoza, sve negativno isparava iz mene xd

http://upload.slike.com/slike/cTG5n.png

Sjedamo u auto i vozimo se. Ja naporna navalila da mijenjam brzine pa je morao da popusti :D Bravo for me :P Vidim ulazimo u Travnik, kontam idemo da posjetimo Plave Vode, ali ništa, samo smo u prolazu. Na kraju smo stigli čak do Sarajeva, a on k'o pravi, pravac McDonald's.

zHjrQ.png

Sve je bilo odlično :) Jednostavno savršen dan, u biti on ga je i učinio savršenim. Jer da sam na svim tim mjestima bila sa nekim drugim, ne bi to bilo to, znam da ne bi. U povratku me nazove jedna cura i kaže mi kako ga je jutros u pola 11 vidjela da se ljubi sa nekom curom ispred hotela. E moj Bože :D Koliko su samo glupi i providni k'o prazna tegla. Glupa sam ja bila prije al' nisam više. To je moguće jedino ako je sa mnom išao njegov duh :D
Al' nebitno, uljepšala nam je dan, baš smo se fino nasmijali, onako od srca :)
Sad očekujem još koji poziv, čisto onako rutinski :D
Dovezao me kući, jer je morao da odveze auto na servis.
Reče mi :" Vratiću se brzo, taman dok ti pročitaš sve ovo i ja ću doći", i dade mi neku bijeli kutijicu sa plavom mašnicom. Požurila sam u sobu da otvorim to i da već pročitam šta piše. Kad ono tona malih papirića a sa unutrašnje strane kutijice piše :"Ovako ti mene činiš sretnim, a ja te zauzvrat volim do neba :)"

http://upload.slike.com/slike/OnLw8.png

Pročitala sam, pola :$ Ljubav prema blogu me spriječila da pročitam drugu polovicu ali evo sada idem da čitam ostale.
09.06.2013.

:)

Dobra sam ja osoba, stvarno. Čak i kad nekog pošaljem u p.m razmišljam da li je sigurno stigao ..

09.06.2013.

Volim te do svih dubina , širina i visina koje moja duša može dosegnuti .

Sreća pa imam nekoga ko me uvijek sasluša. Nekoga ko osjeti kada ste loše i kada ne spavate, pa vas nazove u pola 3 naveče i samo vam kaže da će sve biti u redu. I to ne bih mijenjala ni za što. Volim kad vrijeme prolazi. Volim kad pogledam u kalendar i prebrojim dane od datuma kad smo se upoznali. Sretna sam što je ta cifra velika .. Toliko vremena sa njim provedeno. Sretna sam kad izgovorim koliko sam već vremena samo njegova.

09.06.2013.

Sve polahko gubi smisao ..

Nakon nekog vremena, kao nekada davno, otac odluči da svi onako kolektivno odemo na večeru. Konačno pomislim neke stvari se riješile između njega i stare, konačno nešto normalno. Kontam u sebi, ima još izgleda da bar upola budemo normalna porodica kao što smo bili. Ali .....
Ne bi moja mati bila mati da nešto ne usere. Stari rekao bratu da povede curu da je i on upozna, jer je bio u Holandiji onaj dan kada je brat doveo kući. Bilo je sve fino dok moja krasna jebana mati nije počela da vrijeđa tu djevojku. Nisam mogla više to da slušam a stvarno nisam htjela ni da se miješam, jer kako god, ja izvučem deblji kraj svaki put. Svaki put svoje komplekse liječi na meni. Poslala sam poruku Nedži i kada je došao po mene, eeh tad je izbio pravi problem. Nije birala riječi koje mu je govorila. Ta žena sve jest, samo MAJKA nije. Samo sam ga uhvatila za ruku i izašli smo. Kad smo došli ured do izlaza okrenula sam se i vidjela malog bracu kako me gleda. Stvarno ga nisam mogla ostaviti s njom. Pogotovo kad sam skontala da jedini on ostaje sa njima, sad i kad brat ode sa curom jedino on ostaje da se ova krava ima na koga istrest'. Vratila sam se i povela ga sa nama. Gledali su me svi okolo i neka su. Nabijem ih ! Eto koliko se mati brine i za njega, da u toku noći nije nijednom nazvala ni da pita gdje smo, ni kako je on, ni da li je zaspao. To me boli. Boli me kako ga gledam dok odrasta a da od nje ne dobija ni gram ljubavi. To me boli. Al' dok god ima svoju seku nikad neće bit' sam. Nikad ! A kad mu je on rekao : Paša moj, dok god imaš svog Nedžija ne smije te niko pipnut, shvatila sam da jedini vrijedi, po milioniti put. A on onako pospan, zagrlio ga je i tako zaspao.
A tako je to jbg, on voli mog brata iako mu nije ništa, za razliku od moje majke. Jutros kada se probudio reče mi kako mu je bilo fino sa nama, kako voli Nedžu i kako hoće da mu on bude babo. Gledam u njega, u dijete od nepunih 5 godina i tačno ne mogu da vjerujem. Budalica mala, otkud mu samo to u glavi ? Tačno da nema njega, ja se kući nikad ne bih vratila, nikad. Jer nije lahko kad osobe koje su te donijele na ovaj svijet ne vole nekoga ko predstavlja razlog tvog života, nije lahko. I vrijedan je, vrijedan je svake moje svađe sa njima. Sto puta sam im rekla i sto puta ću im još ponovit'. Sve što imaju protiv njega, ili protiv nas dvoje uopšteno, neka napišu na papir, smotaju ga i nabiju sebi u dupe. Meni je pun racku svega. Ako ste vi, dragi moji roditelji, zaboravili šta to znači ljubav i šta znači voljeti nekoga, ja nisam. Hvala Bogu, ljudsko sam biće sa osjećajima ! A o vama mi se stvarno ne da više pisat' ..

09.06.2013.

!

Pa volim te jebem ti sve . Volim te . I slaba sam na tebe . I umrla bih da ti se šta desi . I skontaj to već jednom . I ćao sad .


Noviji postovi | Stariji postovi